Najnoviji Snyderov film koji savršeno sublimira sve njegove najgore tendencije: djetinjasti simbolizam, karaktere kompleksne kao Lassie, fabulu kojoj je jedina svrha kreirati gnjusno ružne kompjuterski generirane efekte i, naravno, Snyderov trademark potez – slow motion. Mnogo slow motiona.
Bilježeći katastrofalne rezultate na kino blagajnama i još gore kritike ovih je dana sa prikazivanjem krenuo “Aquaman and the Lost Kingdom” film s kojim službenom završava neuspješan eksperiment zvan DCEU, vrlo jeftin i bolno transparentan pokušaj kopiranja Marvelovog uspjeha i njihovog MCU-a koji je i sam trenutačno u teškim problemima. Iako je tijekom 10 godina i sveukupno 16 filmova pogrešnih odluka bilo bezbroj a krivaca više negoli u prosječnoj hrvatskoj aferi jedan od najzaslužnijih za krah DC filmskog univerzuma je zasigurno Zack Snyder redatelj izrazito pompoznog, pretencioznog i samodopadnog stila čija su tri uratka svaki na svoj način bile kaplje koje su itekako pomogle tkati buduću propast DCEU-a.
“Man of Steel” je bio nespretan pokušaj kopiranja Nolanovih Batmana, “Dawn of Justice” je bila degutantna parada lošeg CGI-a i još gorih dijaloga u kojem okosnicu filma čini saznanje kako se i Batmanu i Supermanu majka zove Martha, dok je sama priča oko snimanja ““Justice Leaguea““ i kasnijeg tzv. “Snyder Cuta“ drastično zanimljivija od obje verzije filma. Zbog svega toga je silno prigodno kako je na isti dan kao i Aquaman na Netflixu izašao i “Rebel Moon“, najnoviji Snyderov film koji savršeno sublimira sve njegove najgore tendencije: djetinjasti simbolizam, karaktere kompleksne kao Lassie, fabulu kojoj je jedina svrha kreirati gnjusno ružne kompjuterski generirane efekte i naravno Snyderov trademark potez – slow motion. Mnogo slow motiona.
Priča je ona rijetka kombinacija budalasto banalne za koju vas ne može biti briga a opet nepotrebno komplicirane koju je nemoguće za pohvatat čak i da za to imate volje te će ova recenzija biti puna spoilera s obzirom na to da sam u blagdanskom duhu, pa vam poklanjam dva sata i petnaest minuta koje nećete moći vratiti ako odlučite pogledati ovu blasfemiju. Kora (Sofia Boutella) je skromna farmerica koja živi u malenoj, težačkoj zajednici poljoprivrednika u kojoj sva sreća ne hara afrička svinjska kuga. Seljačku idilu pokvarit će im zločesti svemirski nacisti sa Motherworlda (ili, kako glasi naš službeni prijevod, “Matice”), jedinice kojoj je naša vrijedna Kora nekoć i sama pripadala, a koji žele kolonizirati njihov planet, točnije mjesec, zbog čega ona odluči okupiti nekolicinu nasumičnih ljudi kako bi se suprotstavila zlom carstvu.
Prvo će pokupiti Gunara (Michiel Huisman), nekakvog eksperta za plodnost tla, što vrlo korisno kada se treba boriti protiv nekoliko milijuna zlih vojnika, da bih zatim krenula u potragu za PAR kartonskih kutija od likova o kojima izuzev imena u bolno dugih 145 minuta nećemo doznati ama baš ništa. Charile Hunmam sa možda najgorim irskim naglaskom u povijesti sedme umjetnosti glumi Kaia, jeftinu i nimalo zabavnu kopiju Han Sola, Nemesis (Bae Doona) je kompilacija svih klišeja o samurajima na jednom mjestu, o kojoj ne doznamo čak ni zašto im se želi pridružiti osim da će to učiniti vrlo rado čim se obračuna sa revanšistički nastrojenim paukom. Tarak (Staz Nair) je intergalaktička verzija princa od Perzije koji jaše čudnu pticu i pod cijenu života ne želi obući majicu, general Titus (Djimon Hounsou) je navodno bivši briljantan vojskovođa, a sada ocvali pijanac koji do kraja filma neće učiniti ama baš ništa osim nekoliko puta muški potegnut iz boce (manevar poželjan svakom gledatelju ovog filma), dok će im se kao šećer na kraju pridružiti brat i sestra Bloodaxe koji izgledaju kao da su izašli iz serije Pleme.
Vezano za negativace, riječ je o tipičnim jednodimenzionalnim šablonama kojima je jedina motivacija, eto, to što su zli i žele osvojiti sve što mogu. Iako je kao centralni negativac koncipiran Balisarius kojega igra glumac vrlo zgodnog imena Fra Fee (sjajno ime za dva pomeranca), njega u filmu gotovo i nema, pa centralnu rolu zauzima Atticus Noble (Ed Skrein) koji u jednoj sceni izgleda kao da je na maškarama obučen u generala Bissona iz “Street Fightera”, dok u drugoj ispitujući zarobljenika u bijeloj košuljici i crnoj kravati izgleda kao mormon, a u slobodno vrijeme se najviše voli u kadi (samo)zadovoljavati ili općiti (nije točno specificirano) s čudnom krakatom beštijom.
Snyder je katastrofalan pripovjedač koji bilo kakvu narativnu strukturu, karakterizaciju likova i zdravu logiku žrtvuje nauštrb CGI vizualnih splačina. Te mane možda nisu toliko očite kad se redatelj štreberski vjerno drži materijala koji adaptira, međutim kad je prepušten vlastitim kognitivnim sposobnostima građenja priče, svi ti nedostatci su bolno vidljivi. Posebno je to uočljivo u dijalozima koji na trenutke izgledaju kao da ih je pisao dvanaestogodišnji klinac, a u drugom času kao da su produkt primitivnog i ne do kraja razrađenog AI-a. Negdje na početku filma se gotovo pet minuta razglaba o plodnosti zemlje, što je zabavno koliko i zvuči, dok čekate da se na ekranu pojavi Vlatko Grgurić.
Film obiluje draguljima kao što su “ovo izgleda kao sjajno mjesto za umrijeti”, “sve ovo ti pričam samo da bi to znao o meni” ili, moj osobni favorit, “od tebe ću od seljanke napraviti kurvu”, što je ustvari i bolji aspekt filma, jer kada ne sluša ugledne glumce kako muku muče s izgovaranjem grozno napisanog teksta, gledatelj je podvrgnut sumanutoj količini slow motiona koji se koristi kada se god može. Ne samo da je prisutan u svakoj akcijskoj sekvenci gdje bi ta tehnika čak i sporadično mogla biti efektna već se koristi i kada se npr. sade plodovi, pa čak i kad pas trči po šumi, dok je Snyderov ultimativni fetiš koristiti slow motion kada netko skače s jedne platforme na drugu, zbog čega bi zasigurno bio sjajan redatelj prijenosa atletskih mitinga, međutim sineast dugometražnih ostvarenja apsolutno nije.
Ono što se Snyderu mora priznati da je ekonomist par excellence jer uspjeti nažicati 165 milijuna dolara za ovako nekoherentnu profanaciju svih osjetila je podvig kakvog se ne bi posramio niti otac ekonomije Adam Smith. Ipak, unatoč tako masovnom budžetu, film vizualno djeluje nevjerojatno ružno obojan prašnjavom smeđom bojom gdje sve zbog prekomjernog korištenja kompjuterskih efekata izgleda vrlo umjetno i neprirodno što je za uradak koji počiva na world buildingu nepremostiva prepreka. Međutim, to nije sve. Za one kojima nije bilo dosta najdosadnije reciklaže “Zvjezdanih ratova”, “Dine” i “Sedmorice samuraja”, ovo je samo prvi ovog epskog debakla, dok je drugi dio najavljen za travanj sljedeće godine. I Snyder Cut. Naravno da je najavljen i Snyder Cut.
Ocjena: 1/10
(Netflix, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
