Razgovor s Mirelom Priselac – Remi, o ovoj, prošlim i budućim godinama.
Takvo ‘kockanje’ očito je dalo rezultata…
Što se tiče mene, to mi savršeno odgovara jer mi unosi neki balans u pisanje i stvaranje. Smatram nas popularnim bendom, ali dovoljno nepopularnim kada nam tako odgovara – popularnost osim slave i para nosi i određenu količinu ustupaka prema top-listama i pojednostavljivanje ideja koje želiš prenijeti, kako bi došle do širih krugova ljudi. Ovo titranje mi daje do znanja da je bend živo tkivo, kao da diše… Ispusti dah i probije svoj hermetični krug, izbaci singlove poput “Prokleta ljubav” ili “Bolji si”, ali istovremeno udahne i predstavi se s pjesmama kao što su “Po mojoj mjeri” ili “Neustrašivi”, koje, ruku na srce, nisu pjesme koje mase jednoglasno pjevaju.
Nekako se u nas uvriježilo da je napunjena Mala dvorana Doma sportova pokazatelj da je bend uspio. Postoje li takvi planovi, odnosno kako to da već niste pokušali?
Sve ima svoj trenutak. Čekamo pravi, ima vremena. Meni se nikud ne žuri.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=x14awjZgE7Y[/youtube]
U međuvremenu, barem ako je suditi po „ovo nije svijet po mojoj mjeri“, stihu za zadnjeg albuma, ništa se bitno u društvu u kojem živi Elemental nije promijenilo? Je li iluzija da glazba, i umjetnost općenito, može imati ikakav utjecaj na išta?
O, bez brige, ima glazba utjecaj na ljude, itekako! Meni je zanimljivo promatrati kako se zapravo gotovo svi vidovi umjetnosti oslanjaju na glazbu. Slikar slika uz muziku, plesač stvara koreografiju uz muziku, predstava ima glazbenu kulisu, film ima svoju glazbu. Kroz sve te vidove umjetnosti glazba probija gdje drugi ne mogu. I ostavlja neki otisak u svijesti onog koji uz nju stvara, pa tako i u svijesti onih koji tu umjetnost konzumiraju.
Tu smo još uvijek u sferi umjetnosti, a društvo?
Što se tiče promjene u našoj svakodnevici, mislim da glazba tu ne može promijeniti mišljenje jednog korumpiranog političara. Neće on poslušati pjesmu koja je društveno angažirana, zaplakati, zapitati se “pa kakav sam ja to čovjek bio”, rasprodati svoju imovinu i otići živjeti na Velebit.. Ali će muzika, jedna pjesma, jedan stih, napraviti mali glitch u svijesti onog koji tu pjesmu sluša – zavući će mu se negdje u podsvijest i mic po mic, mijenjati njegovu percepciju svijeta. Naravno, to se može dogoditi samo i isključivo ako je slušatelj spreman promijeniti sebe, a onda konsekutivno, i svijet oko sebe. Ako si seronja koji misli da je uvijek u pravu, nema te muzike koja će te promijeniti.
Predsjednica si Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije, institucije čija je reputacija u javnosti otprilike jednaka Hrvatskom nogometnom savezu. Možeš li u nekoliko rečenica dati svoj pogled ‘iznutra’?
Moj motiv angažiranja u HGU je bio vrlo jednostavan – to je udruga muzičara koja radi na boljitku pozicije muzičara. Htjela sam počistiti ispred svog praga i pomoći da se muzičare ne percipira kao građane drugog reda ili kao “estradnjake” koji leže na parama i po cijele dane se naslikavaju za trač rubrike. HGU za mene predstavlja altruističku borbu za prava svakog gitariste, vokala ili backvokala koji marljivo radi za svoju koricu kruha. Pred HGU-om je dug put jer problema s percepcijom muzičara i muzike ima mnogo, ali zato sam tamo, kao predstavnica jedne nove, mlade struje koja želi promijeniti stvari. I ne percipira se HGU kao HNS, nemoj me zajebavati, HNS je rak rana i ponor, a HGU je udruga koja ima čisti obraz.
Dobro, tvoja riječ protiv moje. Jesi li shvatila tu funkciju kao mjesto s kojega možeš imati nekakav utjecaj i promijeniti stvari? Što bi HGU na našoj sceni uopće mogao i trebao promijeniti?
Mislim da u javnosti imam dovoljno kredibiliteta i da je ljudima jasno da ne stavljam svoje ime iza nečega u što ne vjerujem svim srcem. Tako je kad radim muziku, stojim iza svojih stihova i poruka, pa je tako i s mojim angažmanom u HGU. Promijenit ćemo uvjete u kojima muzičari rade (više prostora za svirke, kvalitetniji uvjeti za svirke, prostorije za probe, povezivanje muzičara preko internetskih platformi i suradnje, informacije o našim pravima i zakonskim promjenama, vidljivost muzičara u kulturi, poticanje i afirmacija mladih muzičara, viđenje uloge muzičara unutar kulturne politike SVAKOG grada u RH)… Želim da im udruga kao što je HGU osigura pozicije s kojih će se njihov glas jače čuti, želim ostvarivati projekte kojima ćemo percepciju muzike dići na jednu višu razinu. Želim da se shvati – muzika je kultura. I mora biti vidljivija unutar kulturne strategije Hrvatske, i danas, ali i u budućnosti. Muzika je obespravljeni ulični svirač, ali i svirač koji nastupa u Lisinskom ili predstavlja Hrvatsku u Europi. Ja sam u HGU kao utopist i okružena sam kvalitetnim ljudima s kojima mi je gušt surađivati.
Objavljeno u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
