Za svoj treći nastup u Zagrebu bend je u srijedu 11. rujna prošao kroz Kset i razmijenio s prisutnima pravu dozu sreće.
Kset je povijesno mjesto, legendarni zagrebački klub koji je pod okriljem fakulteta osnovan davnih sedamdesetih. Unatoč elektrotehničkom predznaku i fakultetskom okrilju zvučnici i svjetlo u klubu blago rečeno su prdnuli. Brenčanje opni baseva kao na staroj srpskoj narodnjačkoj skeli u studentskom klubu najblaže rečeno narušava ono povijesno klupski vrijedno. Svjetlo je totalno retro što je zapravo u noći kada svira Retro Stefson odlična stvar. Čini se kako svjetlosne inovativne instalacije kojima obiluje ovo 21. stoljeće još nisu stigle u klub elektrotehnike, a zapravo nije samo riječ o socio-kulturno premračnom trenutku da bi ih se primijetilo. Studentski život je s/lijep, a pogotovo na samom početku nove sezone.
Mračni Kset ugostio je bend sa vjernom bazom obožavateljica u Zagrebu nakon što su dva puta nastupili na In Musicu. Retro Stefson začet u srednjoj školi od upuštanja u svoj album prvijenac „Montana“ proživio je do danas šest godina putovanja kroz pubertet pod svjetlima velikih i malih pozornica. Atmosfera u Ksetu bila im je “kao kod kuće” pohvalio je Manuel Stefansson publikom koja je gromoglasno pozdravljala sve obične i neobične plesne spojeve koje proizvodi ovaj veseli mnogloljudni bend čiju okosnicu čine tri rođaka, “braća” Stefansson i još četvoro mladih zanimljivih ljudi. Haraldur Ari, imenom i pojavom asocira na Papu Štrumpfa Retro Stefsona. U njegovim je rukama miks pult na pozornici i baza iz koje se sve rastavlja i sastavlja. Osim na par pjesama koje su mogle biti i dorađenije, Stefsoni su odlična zabava, poludjeli juke box plesnih žanrova koji je netko promućkao tamo negdje 2000. i stisnuo „Play“.
Manuel pjeva sealovski zanosno, na trenutke odleti, ali srećom slatkasti baladni dijelovi pjesama brzo se izmjenjuju sa svim i svačim – uglavnom plesnim. Čak i hip-hop stvar koju su izveli bila je nekako sasvim van hip-hop očekivanja. Da su u svojoj estetici sigurni i napredni govor i umjetnička naslovnica najnovijeg albuma “Retro Stefson” na kojoj su upotrijebljeni vrlo slični efekti bojama na tijelu pjevača, slična stvar o kojoj bruji čitava hrvatska kultura ovih dana, samo što je u njih u našem slučaju uvaljan Livio Badurina.
U samom startu Manuel je pokazao frontmensku inicijativu uveseljavanja publike, a uskoro se pojavio i novinar s kamerom koji je po publici tražio i dobivao izjave unatoč krčećim zvučnicima koje je s pozicije goniča robova svom snagom šibao mali od pulta u sasvim suludoj multitasking etici.
Nastup se uz ziherice s prvog i drugog albuma koncepcijski fokusirao na promociju novih pjesama s prošlogodišnjeg izdanja “Retro Stefson”. Nakon “Fall” i “True” slijedila je “Qween” a s njom i potpuno nova dimenzija techno party, latino, indie pop, retro komešanja. Pjesmica pop neshvatljivog toka misli koja odmah asocira na “kako bi se to svidjelo mojoj mami, teti u vrtiću, sestri Miri” miriše na hit. Odnosno, jest hit. Putovanje kroz vrhunac zarazne zabavnosti simpatičnih Islanđana trajalo je praktično od te pjesme do kraja, koji se dogodio nekoliko minuta prije ponoći kad su se do zadnje note neodvojivi bend i publika posve lako rastali, nije mi bilo suđeno dokučiti ima li Julijina tragična sudbina ikakve veze s takvim sporazumnim krajem koncerta.
Dio dobro informiranih seniora došlo je na zagrijavanje prije „Radio Bemba“ drmusavog večerašnjeg prosvjetljenja, osim ako to nisu bili zabrinuti roditelji u nadzornoj misiji. Danas ima stvarno svega, pa i dobar starinski popis na ulazu u klub može poslužiti za provjeru jesu li seniori već unutra ili tek dolaze.
Na stranu s opremom, koncert je bio pravo veselje, a sigurno će biti takav i na Festivalu elektronske glazbe u Podgorici večeras, bez obzira na 800 kilometara putovanja, granice i tko zna što još čeka bend s otočića Islanda na putu ka Istoku.
Ksetu bi nešto poput male geste koja bi doista puno značila u tako važnom i poviješću bogatom mjestu, a gdje netko nešto stalno petlja sa strujom, bilo upozorenje posjetiteljima, ako već ne mogu kupiti ili dobiti čepiće za uši na vratima kluba, jedan par ponesu od doma.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
