Hawleyev novi album ostavlja iznenađenja više na formalnom, a manje na kvalitativnom planu, što je za ovog glazbenog veterana svakako sjajna vijest.
Hoće li se zvati “Brincliffe”? Ili “Broomhall”? Možda “Meersbrook Park”? Ovakva ili slična pitanja se mogu rojiti u glavi informiranijeg poštovatelja rada Richarda Hawleya kad ovaj najavljuje svoju novu kolekciju pjesama. Sheffieldski kantautor imena svojim albumima daje po poznatim pojmovima vezanim za svoj voljeni grad. Doduše, Truelove’s Gutter više ne postoji, Cole’s Corner također, no Skye’s Edge, Lowedges, Hollow Meadows, Lady’s Bridge su tamo (“Late Night Final” svoje ime duguje uzviku lokalnih kolportera).
Iako je solo karijera Richarda Hawleya od samih početaka stilski jasno postavljena na trokutu Johnny Cash – Elvis Presley – Roy Orbison, on je unutar tog svog mini žanra našao i osvojio dovoljno prostora za iznenađenja. Njegov novi album „Further” ostavlja iznenađenja više na formalnom, a manje na kvalitativnom planu, što je za ovog glazbenog veterana svakako sjajna vijest. Sheffieldski Oliver Dragojević je hrabro proširio svoju dobitnu kombinaciju na žanrove kao što su britpop ili new wave, dodao je bluesy usnu harmoniku i zadržao suverenost i uvjerljivost u izričaju.
Hawleyev osmi album je prvi koji u svom nazivu nema asocijaciju za svoj grad, i ujedno je vremenski najkraći od svih dosadašnjih solo-kolekcija pjesama. Kad je objašnjavao kreativni proces nastanka pjesama, Hawley je imao predodžbu pjesama kao metaka. Htio je napisati pjesmu s porukom u trajanju od tri minute, s obzirom na sve brži način života i sve kraći opseg pažnje modernih generacija – ta odluka nije nerazumna. Jako, jako malo je suvišnih tonova na ovoj kolekciji, što čini „Further” boljim i fokusiranijim albumom nego prethodni „Hollow Meadows”.
“Off My Mind” je prva pjesma na albumu koja cima slušatelja, da se tu nešto promijenilo. „Alone” će se zanjihati prema Kinksima, a treća po redu „My Little Treasures” nam donosi Hawleya kakvog znamo i volimo, refleksivnog, nostalgičnog i romantičnog, usmjerenog prema prošlim vremenima. U toj pjesmi Hawley je nadahnut susretom s nekadašnjim prijateljima svog oca Davea. „You are more than old bones”, poručuje Hawley u nježnoj numeri svojim dobro poznatim, sugestivnim baritonom. Psihodelične gitare i masna orkestracija će oplahnuti „Is There a Pill”, a riječi će otkriti ljutog i razočaranog Hawleya okrenutog prema svođenju računa sam sa sobom. „Time Is” prikazuje da je Hawley napisao bolju pjesmu Stonesa nego Jagger i društvo u zadnjih četvrt vijeka, koja unatoč očitim utjecajima zvuči vrlo Hawleyevski.
„Midnight Train” će možda podsjetiti na neku od akustičnih faza Neila Younga, no to je opet stopostotni Hawley (kao i u zaključnoj „Doors”), koji će igrom slučaja ovim albumom sletjeti na sličan teritorij kao Bruce Springsteen s gotovo istovremeno objavljenom kolekcijom „Western Stars”. Jedina je razlika što je „Further” logičan nastavak karijere sheffieldskog lokalpatriote, a „Western Stars” predstavlja određeni zaokret lokalpatriote iz New Jerseya.
Richard Hawley je ovim albumom pokazao da još uvijek lako ispunjava zahtjevne kriterije još zahtjevnije pop-publike koja prezire igru na sigurno i plitke melodije i metafore. Ovaj je album zaslužio publicitet kakav je Springsteen ima s „Western Stars”.
Ocjena: 9/10
(BMG, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
