Robert Levon Been (BRMC): Bog je izumio festivale kako bi ubio rock’n’roll

Četiri godine nakon posljednjeg zagrebačkog nastupa na INmusic festivalu i čak petnaest godina nakon prvog u Močvari koji je ušao u legendu, u Tvornicu kulture u četvrtak dolazi američka rock and roll atrakcija Black Rebel Motorcycle Club, pa smo s osnivačem Robertom Beenom (vokal, bas, gitara, klavir) porazgovarali o sjećanjima vezanim za prijašnje nastupe, stanju rock’n’rolla u današnje vrijeme, te ludim smjerovima u kojim se kreće ovaj naš svijet.

Black Rebel Motorcycle Club (foto: promo)

Ovdašnji narativ vezan za Black Rebel Motorcycle Club obično kreće od vašeg prvog koncerta u Zagrebu prije petnaest godina, kada ste trebali nastupiti kao predgupa Lennyju Kravitzu koji je otkazao koncert, ali vi ste ipak odlučili odsvirati besplatan koncert u Močvari koji se i danas smatra jednim od ključnih i najboljih koncerata u Zagrebu uopće. Sjećate li se možda tog nastupa?

Robert: Bila je to poremećena i pomućena ludnica, šokiran sam da smo uopće uspjeli odsvirati taj koncert.

Urbana legenda nastavlja da ste zbog tehničkih problema dio koncerta bili primorani odsvirati bez struje, što je postalo temeljem onoga što mnogi od nas smatraju vašim ključnim djelom, akoustičnog albuma “Howl”. Možete li to jednom zasvagda opovrgnuti ili potvrditi?

Robert: Sjećam se da se struja stalno gasila, bilo je oko 2 ujutro, pa smo stali improvizirati, skakati, defovi su letjeli i pomislio sam kako bismo svi mogli završiti u rijeci. Mislim da smo svirali sirovu verziju “Shuffle Your Feet” i sve što smo uopće bili u stanju izvesti. U toj fazi bilo je već “svaki čovjek za sebe”. Ako se sjećaš što se točno događalo, tada vjerojatno nisi zapravo bio tamo.

Kad su stvari mračne, može se završiti na neočekivanim mjestima.

Tako je započela vaša akustična faza, imali ste i garažnu fazu, očijukali ste s psihodelijom i velikim, gotovo stadionskim zvukom. Pokrili ste velik broj stilova u rock glazbi. Kako biste opisali fazu u kojoj ste trenutno, s albumom “Wrong Creatures”?

Robert: Definitivno smo na kraju jedne faze, ali ne vidim dovoljno jasno što nam slijedi iza ugla.

Sama ploča je znatno sporija i mračnija nego vaši prethodni albumi. Što vas je nagnalo u tom smjeru?

Robert: Razdoblje je bilo mračnije nego što je to uobičajeno. Ali kad su stvari mračne, može se završiti na neočekivanim mjestima.

Glazbena industrija se uvelike promijenila otkad ste započeli s karijerom, pa se tako prodaja seli s fizičkih izdanja na digitalna. Je li to utjecalo na vas i kako?

Robert: Nije u pitanju samo glazba, gotovo sve u životu postaje manje fizičko, manje stvarno, sve je cerebralnije i teško je više izmjeriti vrijednost ičega. Riječ je o suptilnoj egzistencijalnoj krizi. Stoga se danas više brinem za ljude, jer za glazbu znam da je nevjerojatno predivna. Za ljude se to ne može reći.

U posljednje vrijeme svjedočimo izjavama glazbenih legendi kao što su Nick Cave i Bobby Gillespie koji govore o kraju ere rock and rolla. Smatrate li da je rock doista u terminalnoj fazi ili je Neil Young bio u pravu kad je pjevao “rock and roll will never die”?

Robert: I jedni i drugi su na neki način u pravu.

Za koje novije izvođače smatrate da energijom i stavom preuzimaju štafetu rocka? Drugim riječima tko će rock glazbu ponovno učiniti velikom?

Robert: Sama riječ rock’n’roll vjerojatno ne znači mnogo, ali pravi duh je prisutan u bezbrojnim izvođačima. Liars, Idles, Nick Cave, Death Grips, King Khan & BBQ Show, Party Dozen, A Place To Bury Strangers, Fat White Family, Black Lips, Micachu itd… Uvijek se čini kao da umire jer nije popularna i ne prodaje se toliko dobra, ali to nikad nije bio smisao izvrsne glazbe.

Teško da bismo BRMC nazvali političkim bendom, ali kako Dylan kaže, “živimo u političkom svijetu”. Kako gledate na to što se zbiva u SADu posljednjih godina? Je li demokracija u krizi?

Robert: Uvijek se nadam kraju svijeta, ali nikako da se dogodi. Ipak, tu je uvijek sljedeća godina.

Zadnji put kad smo vas gledali u Zagrebu svirali ste na INmusic festivalu 2015. godine. Po čemu se vaši klupski koncerti razlikuju od festivalskih?

Robert: Na otvorenom ili na velikom festivalu je uvijek teže postići to da koncert zaživi. Nije nemoguće, ali jednostavno ima mnogo više elemenata koji rade protiv tebe. Ponekad pomislim kako je Bog izumio festivale kako bi ubio rock’n’roll. On srećom nije poznat po uspješnim pothvatima.

Godinu i pol prošlo je od vaše zadnje ploče. Sad ste na turneji, no što je u planu poslije toga?

Robert: Mislio sam da ćemo dosad svi već biti godinama mrtvi, tako da mi je raspored širom otvoren.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X