Crowell se pokazuje kao jedan od brojnih country izvođača koji najbolje uratke ostvaruju u zreloj dobi.
Kantautor Rodney Crowell već desetljećima pripada krugu nešvilskih teškaša, a kako mu karijera polako grabi prema šestom desetljeću na sceni, sve je bliži i višem ešalonu pjesnika s gitarama s korijenima u country glazbu čije djelo zbog univerzalne kvalitete nadilazi bilo kakve uske žanrovske granice. Najveći uspjeh u karijeri postiže krajem osamdesetih, u doba kad je bio u braku s Rosanne Cash, slavnom kćeri još slavnijeg tate Johnnyja, pogotovo albumom “Diamonds & Dirt” s kojeg je čak pet kompozicija dospjelo do samog vrha country ljestvice. No, Rodney se pokazuje i kao jedan od izvođača koji najbolje uratke ostvaruje u zreloj dobi, a kao krunski dokaz tome prošli je tjedan, s navršenih sedamdeset godina, priložio i svoje najnovije izdanje, album “Triage”.
Uvodna pjesma “Don’t Leave Me Now” započinje u melankoličnom poluakustičnom tonu koji će prevladavati većim dijelom ploče, ali već nakon prvog refrena zajahat će na valu kaubojskog rocka s melodijom u stilu onih iz vestern serija s polovice prošlog stoljeća. Nakon nje slijedi naslovna “Triage” koja se bavi prirodom i značenjem ljubavi, koja je uz pitanja duhovnosti, morala i vjere u neodređenom smislu glavna preokupacija albuma. Postavljajući navedena pitanja Crowell dijagnosticira i probleme današnjeg podijeljenog društva.
Ako je potrebno priložiti konkretan dokaz gorenavedene Rodneyjeve pripadnosti krugu velikana country kantautorstva, uz bok njegovim uzorima kao što su Guy Clark i Townes Van Zandt, tu je “Transient Global Amnesia Blues”, bez dvojbe najbolja pjesma s albuma. Naslov se odnosi na rijetko zdravstveno stanje koje je kod Crowella nedavno uzrokovalo kratak gubitak pamćenja, nakon kojeg je napisao ovu introspektivnu baladu. Snaga ove pjesme izbija iz pjesničkih slika (“A sunflower growing on a narrow raft in a fog bank on the Thames / Adrift above the tide slime where nothing holy swims”) koliko i iz kićenosti jezičnog stila (“Would that we should e’er forget / Things that haven’t happened yet”), a Crowell uspijeva i iznenaditi kao kad, primjerice, otpjeva fusnotu: “When I felt the spear go in me from the right side to the left / I was streaming Mississippi (see: Bob Dylan, ‘Love and Theft’)”.
Druga pjesma koja svakako zaslužuje izdvajanje jest “Girl on the Street” koja govori o susretu autora s prostitukom, (bivšom) ovisnicom. Cijela je priča mogla lako završiti u jeftinom moraliziranju poput “Another Day in Paradise” Phila Collinsa, kad se Crowell u njoj ne bi bavio ispitivanjem etičke vrijednosti vlastitog postupka – naime, otpravlja je sa sitnišem iz džepa umjesto da se potrudi pomoći na kakav smisleniji način. Sve to upakirano je s atmosferičnim rifom i, još jednom, vrhunskim opisom djevojke: “With what was feral frantic motion her every move was laced / With the kind of desperation born of demons not yet faced / Quite clearly she was hounded by some not-to-distant-past / That was feasting on each moment like it just might be her last”.
U završnim pjesmama Rodney se vraća spomenutim glavnim temama; na “I’m All About Love” prirodi ljubavi, ovaj put u vedrijem tonu i s upečatljivim gitarističkim doprinosom Joea Robinsona, a u “Hymn #43” i “This Body Isn’t All There is to Who I Am” duhovnosti i religiji. No, valja izdvojiti i singl “Something Has To Change” koji se najotvorenije bavi političkom i socijalnom komponentom surovih vremena u kojima živimo, a u kojima pohlepa vlada i uništava međuljudske odnose sve dok se nešto ne promijeni.
Čini se kako je nastupilo jedno, nadajmo se kratko, razdoblje ljetne diskografske suše s manje kvalitetnog kantautorskog sadržaja, pa se “Triage” čini kao dobrodošla doza majstorskog rukopisa iz country rukavca, a Crowell ovom pločom dokazuje da darovi koje dolaze iz tog smjera najbolje zvuče kad dolaze omotane u nekoliko slojeva iskustva.
Ocjena: 7/10
(RC1 Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
