Rokambol ‘Paraliza’ – (post)pandemijski plesnjak

Rokambol je teško mogao naći idealnije suradnike od Roka Crnića i Hrvoja Klemenčića-Kleme s obzirom da Porto Morto s njim dijele viđenje pop glazbe kao slobodne forme u kojoj sve prolazi i u kojoj se bilo što može i treba pokušati.

Rokambol ‘Paraliza’

Jedan od sastavnih dijelova pisanja o glazbi svakako je i predviđanje do koje će razine šire prepoznatljivosti određeni album ili autor dobaciti. Moje prognoze, nedvojbeno zamućene afinitetima prema nekim nekomercijalnijim žanrovima i podsvjesnom neprihvaćanju i nerazumijevanju ‘onoga što se danas sluša’, nebrojeno su se puta pokazale sasvim promašenima, čak i u okvirima nezavisne scene.

Prije desetak godina, u vrijeme kada je objavio jako dobar prvijenac “Zajedno”, tako sam bio spreman dati ruku u vatru da će Nikša Marinović alias Rokambol uskoro biti među predvodnicima naše kantautorske scene, posebno jer bi ga njegovi glumački angažmani mogli učiniti zanimljivim čak i mainstream medijima kojima sama glazba, ma koliko kvalitetna bila, već odavno nije dovoljan mamac za klikove.

Osim debija, koji je s radara skliznuo ponajviše zahvaljujući neshvatljivom ignoriranju tadašnjeg mu izdavača Croatia Recordsa, Marinović iza sebe ima još nekoliko izdanja itekako vrijednih spomena, počevši od intrigantne i poprilično zaboravljene tropicalia pop skupine Batida preko kompilacije “Mushoku seanse – muzika za kazalište, film i osobne potrebe” pa sve do posljednjeg albuma “Sam”, na kojima je iskazao izuzetnu eklektičnost svog rukopisa u kojem je bilo mjesta za akustične balade, freak folk, elektronikom obojeni rock kao u singlu “Za nas” ili psihodeliju napajanu s izvora slavnih čudaka poput Daevida Allena i njegovih Gong.

Usprkos tome, moram priznati da me otvaranje novog materijala ostavilo u čudu, bar dok nisam utvrdio kako je isti sniman u studiju Šećer grupe Porto Morto čiji su ga Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić-Klema i producirali. Rokambol je teško mogao naći idealnije suradnike s obzirom da Porto Morto s njim dijele viđenje pop glazbe kao slobodne forme u kojoj sve prolazi i u kojoj se bilo što može i treba pokušati.

“Paralizu” otvara “Ništa se ne mijenja”, ogledni primjerak punkerski nastrojene elektronike kakvom bi se ponosio i James Murphy, uz vokal koji u versovima podsjeća čak i na Koju. Nakon nje slijede naslovna stvar i “Vreća pikula” koje sam, zajedno s kasnijom “Koji je danas dan” doživio kao moderniziranu, updejtanu verziju plesnijih new wave hitova jednih U škripcu ili Idola s “Čokolade”, te “Pandža lovi gliste” s asocijacijama na ekscentričnije momente Briana Wilsona. “Rupa” s hermetičnom, mračnom instrumentalnom završnicom, “Sutra ću u Samobor” i odjavna “Panoptikon” dokazuju da je Nikša ipak najuvjerljiviji u laganijim temama, pogotovo uz nenametljive, fino pogođene elektronske premaze.

Važno je istaknuti kako je ovaj album sniman u vrijeme korone, što se itekako osjeti u stihovima. Cijela priča zbog toga me podsjetila na “Čarobnu goru”, onaj stari, prekrasni roman Thomasa Manna; baš poput njegovog Hansa Castorpa, godinama odvojenog od svijeta (koji se nepovratno mijenja) u zabačenom sanatoriju za plućne bolesti, i Marinovićev je glavni lik stavio čitav život na ‘stand by’ pa dane provodi pred televizorom ili kontemplira o manje ili više bitnim stvarima čekajući da ‘dođe proljeće’ i ‘prođe godina koju je progutao mrak’, ostavljajući velike odluke i planove za neka buduća vremena. Ne radi se, ipak, o konceptualnom djelu pošto Rokambol ne bježi ni od introspektivnijih prikaza svojih unutarnjih nemira i frustracija (‘lako sam lomljiv ne diraj me/krhotine skupljam kada razbiješ me’) koje će možda razriješiti čak i nešto naizgled banalno poput kratkotrajnog odlaska iz Zagreba, grada kojeg ‘više nema rad’.

“Paraliza” predstavlja značajan otklon od Nikšinog ranijeg rada, ali sadrži i sve ono što ga je dosad činilo posebnim i drugačijim. Da više ne mudrujem – jako dobar album!

Ocjena: 9/10

(Mast produkcija, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X