Splitski trio Rølø se oglasio krajem prošle godine albumom ‘Ponte Rosso’ koji je pomalo nepravedno pao u drugi plan jer je objavljen u slično vrijeme kao i album ‘Portopop’ grupe Porto Morto.
Kao i Porto Morto, Rølø se voli poigravati zvukovima kroz prizmu electro-popa. To je, uz dobro dalmatinsko zezanje i umjetnička osnova grupe. Čak i da ne znamo odakle je sastav, kroz muziku se osjete opušteni mediteranski vjetrovi, pa je unatoč zavidnoj količini plesnih ritmova, album preporučljiv i za – fjaku. U nazivu albuma crveno je boja radosti, a most je muzičko pružanje ruke prema svim mogućim zvukovima koji koriste snimci. Mišo Komenda (gitara), Karlo Kazinoti (bubanj, ritam mašina) i Joško Žižić (bas) dobro navigaju kroz pola sata nebanalne muzike i poput kakve spretne divlje mačke izbjegavaju upadanja u predvidljivost.
Album je omeđen instrumentalima. “Kaskader” otvara ploču, a “Marko Porno” je zatvara. “To ne, to da” možda u budućnosti bude neka zezalica na ljetnim tulumima kada novo normalno postane staro normalno, kao i “Elixir” s naramkom pametnih savjeta kako umrijeti zdraviji i ponešto kasnije od ostatka generacije. Ponte Rosso je legendarni trg u Trstu, u vrijeme socijalističke Jugoslavije poznat po raznim trgovačkim poduhvatima, katkad na radost, katkad na štetu kupaca. Za razliku od starijeg i poznatijeg imenjaka, “Ponte Rosso” je drugačiji, nema laži, nema prevare, nego samo prepuštanje melodijama i ritmovima.
To je lepršav, ali ne i aljkav album koji broji osam pjesama u pola sata, s time da ih sve zasjenjuje “Marko Porno”, od ostatka albuma refleksivnija glazbena tema, blagoslovljena saksofonskim dionicama Gordana Tudora, koja dokazuje da Rølø ima još aduta u rukavu i još mogućnosti za dalji rast, i to govori kako se nije nužno držati, uvjetno rečeno, lakih tema, nego otpustiti kreativne impulse bez sigurnosne mrežice. “Marko Porno” je možda i kletva albuma jer naznačuje mnogo novog neistraženog terena, i čini da se preostalih sedam pjesama doima jednolično (što i nije točno). Ne mora nužno uvijek biti zezanje, ne mora nužno biti živahno, članovi su aktivni i kao likovni umjetnici, pa je možda i to razlog što potpisnika ovih redaka “Marko Porno” u nekim slušanjima podsjeća na uglazbljenu impresionističku sliku.
“Ponte Rosso” je lijepa predigra za značajan magnum opus. Ovaj splitski trojac može mnogo.
Ocjena: 7/10
(Basic & Rough, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
