Saintseneca ‘Pillar of Na’ – plač u 4/4 taktu

Nekad je teško objektivno objasniti što se i zašto događa kada s nekim albumom kliknemo. Nekad je to pitanje srca ili kemije u mozgu, približno isto kao i kada se zaljubljujemo. Realno ‘Pillar of Na’ američkog folk sastava Saintseneca možda i nije najbolji album ove godine, ali u ovome trenutku – meni jest. A ove glazbene recenzije su ionako uglavnom stvar subjektivnog doživljaja, zar ne?

  • 13
    Shares
Saintseneca “Pillar of Na”

Pod imenom Saintseneca krije se indie folk bend kantautora i multi-instrumentalista Zaca Littlea iz Ohija koji je od 2011. naovamo već istresao četiri albuma i nekoliko EP-ja, a pozornost je na sebe skrenuo svojom drugom pločom “Dark Arc” kojom je 2014. godine otvorio svoje stolovanje na hvaljenoj etiketi ANTI- Records. Već na toj, kao i na sljedećoj ploči “Such Things” objavljenoj godinu dana kasnije, bilo je jasno kako je Little talentirani tekstopisac s jednako razvijenim osjećajem za neodoljivu melodiju, ali za eksploziju raskoši njegovog potencijala valjalo je pričekati tek ovaj tjedan objavljeni četvrti album “Pillar of Na”.

Glazbu Saintsenece moglo bi se opisati kao melodični folk nalik ranijim izdanjima The Decemberists prije nego su otkrili sintesajzere, premda i Little zna svoje pjesme začiniti pop ‘hookovima‘ koji začuđujuće dobro funkcioniraju, poput onog besramnoga u singlu “Frostbiter”. Tekstovi variraju od konfesionalnih kratkih priča u stihu srodnima novim prvacima žanra kao što su Mount Eerie ili Father John Misty, pa do tradicionalnijih pop komada prepunih vrckavih jezičnih igara i upečatljivih one-linera koji odasvud poput omči lasa zahvaćaju i povlače slušateljevu pozornost.

Album otvara “Circle Hymn”, kako joj samo ime kaže, kružna himna koja se kao tema pojavljuje i na sredini i na kraju albuma okružujući ga poput Ouroborosa što vječno grize svoj rep. Nakon toga album ulazi u gotovo stalno uspinjuću putanju, svakom pjesmom nadmašujući prethodnu i pojačavajući obećanje. Little filozofira o egzistencijalističkoj jezi žonglirajući jezikom, a kvalitetom svojeg vokala često može prizvati asocijacije na Conora Obersta, ili s naše scene, Denisa Kataneca, pogotovo kada nas u “Moon Barks at the Dog” poziva da zaplačemo s njim u četveročetvrtinskom ritmu. U ostale vrhunce valja ubrojiti i raspjevanu “Good Hand”, možda najmelodičnij broj ploče, pop rock veselicu “Ladder to the Sun” te spomenuti “Frostbiter” koji počinje reminiscencijom o smrti te prvim prijateljstvima i svirkama u brbljivoj ispovijedi izloženoj preko pop melodije i refrena od kojeg mogu procuriti sline.

No, najbolje je sačuvano za sam kraj i epski prog-folk broj po kojemu album nosi ime, a kakav u ovom žanru nismo vidjeli od ploče “The Hazards of Love” The Decemberistsa. “Pillar of Na” je bez sumnje jedna od najboljih pjesama objavljenih ove godine. Od uvoda odsviranog na klasičnoj gitari u pratnji drvenih puhača, preko Littleovog plačljivog glasa koji pjeva o spomenutom krugu zmije, da bi oko treće minute skrenuli u mračni rock prvim raspjevanim refrenom (“sha-la-lay, sha-la-lay to waste“). U petoj minuti pjevač govori o naručivanju pjesme “I Will Always Love You” na radiju (“Either version’s cool, but I like the original“) i uvodi nas u novi singalong krešendo u kojem pjevamo “we all must get stoned“, parafrazirajući Dylanovu “Rainy Day Women” dok Little vodi predvodi zbor svojim jecajima, sve dok ne bude progutan u krugu vječnosti koji nas vraća himni kojom je sve i počelo.

Svijet glazbe doista zna biti prepun iznenađenja, a albumi poput “Pillar of Na” podsjećaju nas da nikad ne smijemo prestati kopati i rovati po novim izdanjima jer ne možemo znati gdje se može sakriti biser poput ovoga što čući iza zbunjujuće naslovnice s prominentom jagodom u obliku srca. Zvuči neobično, ali Saintseneca ima ploču s kojom su se našli u samom vrhu utrke najboljih albuma ove godine. Pitanje je samo hoće li ga dovoljan broj ušiju i poslušati.

Ocjena: 10/10

(ANTI-, 2018.)

  • 13
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X