Šank?! ‘Naša stvar’ – borbeni komplet za street survivore

S četvrtim albumom zagrebački street punk rock bend Šank?! još snažnije i uvjerljivije kroči prema pozicijama važnog i nezaobilaznog mjesta ne samo zagrebačke scene, već i šire.

Šank?! ' Naša stvar'
Šank?! ‘ Naša stvar’

Kad je sredinom studenog prošle godine na koncertu Hladnog piva u zagrebačkoj Jabuci tijekom rafalne promotivne svirke i predstavljanja live albuma „Evo vam Džinovski“ na pozornici frontmen Mile Kekin izjavio da mu se sviđa adrenalinski izlet grupe u cijelokupni materijal s početka karijere, ali kako tu ulogu koju je Hladno pivo imalo u 90-ima danas preuzima bend Šank?! prilično je bio u pravu.

Šank?! nudi sličnu iskričavost sirove i surove svirke i što je najvažnije tekstove iz kojih se nepogrešivo zna o kojim ulicama, kom gradu i kom mentalitetu oni pjevaju. Za svaki punk bend ovo posljednje je uvijek presudno. Jer ako punk rock bend nema jasno artikulirane i angažirane poruke, onda cijeli taj njihov punk rock pada u vodu, jer ne ide se, uvjetno kazano, na barikade, ako nisi siguran zbog čega ideš i nemaš prave parole. Ništavan je punk bez parole, nisi panker ako samo voliš neke pjesme i riffove. Šank?! točno zna što želi kad se sluša bilo koji tekst tog benda. Kao što je iz prefiksa „street rock“ jasno na koji način to prezentira.

Šank?! je bend ulice i to zagrebačke ulice i trenutno jedini glasnik te ulične filozofije u kojoj se stvari govore direktno u lice bez uljepšavanja i bez lažne učtivosti. Prepoznala je to ne samo zagrebačka publika, već i cijela pankerska regija. Nema tu trikova i što je najvažnije nekih koketiranja i sprdnje s estradnim i folk stilovima (čemu neki bendovi često pribjegavaju u očajničkoj potrebi za pažnjom). Šank?! je u glazbenom smislu čista borba ‘na mišiće’ , kao što su i tekstovi svojevrsni borbeni komplet za preživljavanje na ulici.

Četvrti album „Naša stvar“ to odašilje već i svojim naslovom, jer ta borba koliko god je individulne prirode, toliko je i nešto što grupno povezuje. „Borac“ otvara album i jasnom porukom podiže adreanalin – nema plakanja, već samo i jedino čista borba (kasnije sličan stav dolazi i u „Gad“ i „Zaboravljam“). Sljedeća „Naša stvar“ se obračunava s letargičnim mentalitetom, a nove doze istog konflikta dolaze s „Demagogije“ i „Svakidašnja jadikovka“. Šank?! također s malo riječ i stihova dobro pogađa poantu i u tekstovima u kojima se proživljavaju osobni porazi i razočarenja, oni trenuci kad se ‘ližu rane’ i promišlja treba li se još jednom ustati i nastaviti borbu. Tako  „Krvav od pića“, „Psiho“ i „Odgovor“ postaju potencijalne himne kao što su ulične ode vlastitom gradu, kojeg se voli unatoč svemu, kako na prijašnjim albumima tako i u recentnoj pjesmi „Ljubav Gradu (Špansko)“.

Nepobitna je činjenica da je bend takvog izričaja i energije zanimljiv i huligansko navijačkoj populaciji, no bitno je navesti da se kod Šanka itekako osjeti da ne želi manipulirati na tom polju. U tom stavu su najsličniji jednim Dropkick Murphy’sima, tj. drže do svoje sredine i grada, ali se ne zatvaraju u malograđanske okvire već nude svoje srce na pladnju otvoreno prema svima.

Iako je album „Naša stvar“ u cijelosti snimljen u garaži benda, u produkcijskom smislu debelo odskače od prijašnjih albuma „Grad je naš“, „Priče noćnih tramvaja“ i „Treća runda“. Produkcije se uhvatio Igor Malečić – Igormeister koji je dao heavy štih cjelokupnom materijalu, ali mu pri tom nije uništio ‘dušu ulice’. Šank?! udara još uvjerljivije kad je zvučna slika posložena kako treba, što je samo još jedan dokaz da oni nisu bend koji je tu samo zato jer voli riffove. Riffovi su im samo dio arsenala.

Ocjena: 8/10

(Samizdat, 2015.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X