Schengenfest – pogranični chill

Tko god se žalio na ovogodišnje vremenske (ne)prilike i manjak onog pravog sunca, prvog je vikenda u kolovozu zasigurno nabacio ogroman kes na lice jer Sunce nas je zagrlilo sa svih strana. Ondje gdje je prije samo pet tjedana bio nevidljivi zid Europe, sada je niz procjepa i otvorenih vrata za kretanje. No Schengen je i dalje ostao.

Schengenfest (Foto: Igor Jurilj)

Ostao je i Schengenfest što slavi pograničje; mjesto gdje se politikanstvo razdvaja od kulture, urbano od ruralnoga, naše od vašega, mjesto gdje se slavi dobra volja. A dobra se volja pronalazi na lijevom toku kupe u seocetu Vinica, prvom slovenskom selu nakon hrvatskih Bosanaca. Pogranični je prostor dijelio samo broj ljudi rasprostrtim njezinim obalama između tek dvije, ali dovoljne pozornice gdje su se u tri dana (nama ionako produženog) vikenda izmjenjivala imena gotovo nikakvih žanrovskih ili stilskih poveznica. Sve je tako teklo po principu ‘za svakog ponešto’ i savršeno funkcioniralo u šestom izdanju festivala što je dosad pokazalo svoje najveće izdanje i iznjedrilo u svojoj povijesti najveća glazbena imena. Naoko nespojiva glazbena fuzija na Main stageu dobra je receptivna strategija – najviše istaknuta imena poput zvijezda petka Hladnog piva, Patribrejkersa i Plavog orkestra subotnje večeri ili Skunk Anansie i Dubioze Kolektiv ostavljenih za kraj, privlačila su tisuće nostalgičnih i žednih tjelesa, spremnih na sinkronizaciju sa svojim okidačem za trganje nogu ili glasnica

Line-up je tako bio kao turski menemen, bosanski lonac ili europski puding koji je svima fino legao, posebice nakon hardcore chillanja tijekom dana uz mirnu Kupu i neumorne zvukove iz pločovrtilica znojem orošenih DJ-a što nesebično su se kvarcali za dobar provod mladih pograničnih Europljana. A profili tih Europejaca bio je prilično homogen, tako da se na slovenskom festivalu našao tek pokoji Hrvat. Razlozi su neobjašnjivi – geografska lokacija dolenjske pokupske doline bila je nevjerojatno user-friendly s udaljenosti od tek jednog sunčanog sata od Zagreba ili Rijeke, odnosno i manje od toga za Karlovčane.

Line-up manjeg Electro stagea također je zadovoljio svoju normu energičnim elektro nastupima, a sami životni troškovi tijekom trodnevne priče bili su iznenađujuće pristojni. Tako se na festivalskoj ponudi pronalazio fini izbor dugih, kratkih, toplih i hladnih, oštrih i glatkih pića, kao i svježa kuhinja što je spremala dobre raznolike menije za male pare. A ako vam kažemo da su poviše samog festivalskog prostora i kampa tabori slovenskih pivovara napravili najbriljantniju promociju pivkana dijeljenjem eight-packova po osobi, pitat ćete se gdje ste bili i što ste radili toga vikenda… E, pa neka vam i bude žao, ekipa, jer u okrugu Schengen osim čistog hedonizma servirao se i čisti okoliš, pa je tako cjelokupni prostor neprestano održavan i higijenski tretiran; počevši od samih tratina među i pred pozornicama, obalama rijeke Kupe, kao i njezinog dna, do, najvažnije, kamp prostora dobro (o)čišćenoga travnjaka i redovito održavanoga sanitarnog čvora.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2EGebj5zUeQ[/youtube]

Odlični periferni preduvjeti tako su oblikovali dobru podlogu i atmosferu za vratolomije Skunk Ananasie i Skin što posljednje su večeri festivala proslavili 46. rođendan energične pjevačice. Ona je u jednoiposatnom nastupu kroz fini presjek diskografije poput mitološkog bića hodala po moru ljudi, ronila među njima i plutala na njihovim dlanovima nakon što je oko osam tisuća okupljenih natjerala da kleknu i zatim ju utope u kolektivnom tijelu naglim skokom. Skunk Anansie tako su proveli Schengen kroz svoj glasan i oštar teritorij da bi publiku na kraju odlučno pozdravili s “Thank you, Croatia!”. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X