Seven That Spells ‘OMEGA’ – najljepša glazbena suradnja na daljinu

Treći dio albumske trilogije ‘The Death And Resurrection of Krautrock’ bit će objavljen početkom 2018. za Sulatron Records, no materijal je bio na javnom preslušavanju, a zagrebački koncert na kojem će Seven That Spells predstaviti najnovije ostvarenje u Tvornici kulture je na rasporedu ovog petka.

Seven That Spells ‘The Death And Resurrection Of Krautrock – OMEGA’

Samu ideju oko posljednjeg nastavka trilogije objasnio je Niko Potočnjak, lider Seven That Spells. Konkretno cijeli album utemeljen je na svega četiri gitarska riffa koja je Potočnjak slao bubnjaru Blakeu Flemingu, jednom od osnivača američke prog rock grupe The Mars Volta. I već je po pitanju izbora čovjeka zaduženog za ritam, Potočnjak povukao pravi potez.

Tijekom rada Fleming je, također kako je također naveo vođa benda, snimio kompletne ritam dionice kako temelj albuma, a bend je na tom kosturu izgradio kompletni ostatak glazbenog tkiva. To jest filigranski posao u kojem svako odstupanje vrlo lako može dovesti od loših posljedica, tj. do robusnih neuklopivosti i nemogućnosti postizanja organske kemije zbog takvog načina rada na daljinu, ali može donijeti i odlične pomake, što je ovdje slučaj. Taj dio je dakle napravljen na profesionalnom nivou na kojem može raditi svega nekolicina glazbenika na ovim prostorima.

Na kraju krajeva, lako i za taj segment, ako inspiracija šteka. A inspiracija je morala raditi, jer nakon izvrsnih prethodnika trilogije „AUM“ i „IO“, „OMEGA“ je htjela-ne htjela dobila sudbinu da mora biti najbolja, ili pak najgora. Da je posao bio izvrsno napravljen čulo se već na prvom singlu „Future Lords“ na kojem je već bilo jasno kako je postignuta nevjerojatna usklađenost žične sekcije i Flemingovog rasplesanog bubnja, dok zborni vokalni unis nosi moćno poput kaluđerske religijske opijenosti. A zanimljivo je da „Future Lords“ predstavlja i pretposljednju katarzu dva obimna glazbena poglavlja u kojem je još skladba „Omega“ zajedno omeđeni uvodom „In III“ i svršetkom „Out III“.

Koliko je u sebi donijela višeslojnosti i nijansi „Future Lords“, s preslušavanjem albuma se pokazalo da je ‘samo’ jedna od ravnopravnih’ na ovom albumu koji se poput napetog glazbenog trilera otvara svakim novim segmentom potpuno poništavajući svaku misao da je tu riječ o djelu maratonskih solo izleta i ad hoc stvaranih ugođaja. De facto „OMEGA“ je anti-gitaristički rock album, jer je sagrađen oko ritam matrice, jest da je ta ritam matrica živa i zahtjevna i da je potpisuje jedan Blake Fleming, ali taj način je ipak suprotan od klasičnih jam session kreiranja albuma ovakvih i sličnih narativa.

Naslovna pjesma „Omega“ nudi još raskošniju, i u minutaži dužu, viziju krautrocka za 21. stoljeće; doom vokala inspiriranih duhovnim pojanjima od Atlantika do Japana, a opet igrajući se itekako poznatim obrascima progresivnih elementa iz 20. stoljeća, kakva su onomad zacrtali Emerson, Lake And Palmer ili pak grupa Yes, a u nulto desetljeće redefiniranje donijeli baš The Mars Volta. Upravo je predivno slušati kako se „Omega“ razvija da bi u središnjem dijelu Flemingov bubanj ostavljen u solo izvedbi poslužio kao granica između dva dijela koji bi se lako mogli doživjeti i kao dvije različite pjesme stopljene u jednu masivnu. Instrumental „Chronos“ koji dolazi nakon pjesme „Omega“ tako predstavlja svojevrsni meditativni intermeco, prijeko potreban prije novog zaranjanja koji donosi „Future Lords“.

„In III“ i „Out III“ također poput „Omege“ donose dvodjelnost, ali ovog puta i fizičku razdijeljenost na početku i kraju albuma. Stari je to trik, ali u ovom slučaju i efektno izveden čime je „OMEGA“ nerazdjeljiva cjelina, i to cjelina koja će se dugo i s guštom moći konzumirati u svom svojem spektralnom sjaju. Album za razliku od svojih prethodnika nosi i neočekivanu prohodnost, a time i komunikaciju sa slušateljem iz čega je razvidno da Potočnjak i društvo oko njega nisu htjeli pribjeći bizarnom instrumetalističkom onaniranju i da je vizija, makar i u samo četiri riffa, bila kristalno jasna, kao što je to pokazala i maestralna izvedba uključenog Fleminga.

„OMEGA“ je ovog trena posljednje domaće glazbeno uzbuđenje u ovoj godini, no diskografski gledano tek će postati glazbeno uzbuđenje za početak iduće, kad ga Sulatron Records duboko ugravira u vinil.

Ocjena: 10/10

(Sulatron Records, 2018.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X