Naleti li netko slučajno na ovu zbirku, vjerojatno neće ostati oduševljen. Riječ je o jednoj od slabijih SFerakonskih zbirki i nezvani gost bi se mogao loše provesti.
Iako je zbog toga „sumnjivo“ koliko doista “Zarobljena glasom” pripada korpusu žanrovskoga pisma (ako ni zbog čega, a ono zbog samih uredničkih uputa autorima koje se iz godine u godinu objavljuju na zadnjim stranicama zbirke i kažu: „ako iz djela izbacite SF element, a priča i dalje stoji, niste napisali SF“), to je ne čini ništa manje zanimljivom.
Glavno pitanje kojim se ova priča bavi nije relativno trivijalan problem poput nevjere već je to pitanje moralne (i, analogijom, zakonske) odgovornosti subjekta pod utjecajem sila kojima ne može ovladati. Tijekom povijesti postulirani su različiti odgovori na ovaj problem, a mijenjale su se i definicije neovladivih sila (od mističnih, demonskih, napasti od kojih se uz pomoć malo suhog granja branilo dobrim starim plamenom do suvremenih napasti od kojih je većina zabilježena u DSM-V). Čak i kršćanska moralna filozofija, inače nesklona bilo kakvom popuštanju i bilo kakvoj redefiniciji koncepta slobodne volje, legitimira ovaj problem kao relevantan zadnjim riječima Očenaša (…i ne uvedi nas u napast).
Preformulirano u jezik autorici bliske psihologije, pitanje glasi može li se tradicionalni moralni subjekt jednako poimati i nakon spoznaja kognitivno-bihevioralne psihologije. Ivana Delač ne donosi, jasno, konačan i definitivan odgovor no “Zarobljena glasom” ipak uspijeva ukazati na problem i čitatelja navesti na potragu za vlastitim odgovorima i teško da bi se od jedne priče moglo tražiti nešto više od toga.
Priče Katarine Brbora (“Mesopust”), Vedrana Bokora (“Blek protif Grendela”) i Igora Rendića (“Pećina pored mora”) više no ičim drugim ističu se tehnikom pripovijedanja i zanimljivim stilskim odabirima. Poput većine ostalih priča iz zbirke i ove pate od sindroma nedovršenosti, no onirički svijet karnevala kod Brbora, vješto korištenje kajkavštine u “Bleku protif Grendela” (dijalektalna znanstveno-fantastična proza rijetkost je čak i u zbirkama s istarskom adresom) i precizno izvedena minijatura Igora Rendića koja se bavi egzistencijalnim problemima jedne prosječne Gorgone dovoljno odskaču od ostatka zbirke koja se uglavnom utapa u neplodonosnom (i ponekad odveć ambicioznom) poigravanju žanrolijama da zaslužuju spomen.
Naleti li netko slučajno na ovu zbirku, vjerojatno neće ostati oduševljen. Unatoč svemu, riječ je o jednoj od slabijih SFerakonskih zbirki i nezvani gost bi se mogao loše provesti. Može li se, u kontekstu hrvatske znanstveno-fantastične proze, uopće govoriti o konceptu nezvanoga gosta nije posebno bitno. Nekoliko priča ove zbirke nadilazi okvire tekstualne sektaške igre i to je sve što bi nas trebalo zanimati. Jasno, uvijek možemo gunđati što ih nema više, no od takve vrste gunđanja ionako nema koristi. Unatoč tome što u pisanju para nema, unatoč tome što su distribucija i vidljivost slabi ili nikakvi, hrvatska SF proza još uvijek živi i još uvijek proizvodi kvalitetne stvari. Možda i kvalitetnije no što zaslužujemo.
Izdavač: SFera/Mentor, 2013.
Cijena: 99 kuna