Prije deset godina izašao je album ‘Burn and Levitate’, a to je trebalo proslaviti, na domaćem terenu.
Slaveći obljetnice, čak i kad su ovako dobre kao svirka u četvrtak, teško se oteti osjećaju nostalgije i ne zapitati se gdje je uopće bila promocija ovog albuma pa se sjetiti da imamo Google u džepu i pronaći dvodnevni zimski festival u KSET-u: House of Pablo, kolektiv bendova iz DIY kulture koja tada nije bila ni blizu norma kao danas, koji su vidjeli da stoner scena praktički ne postoji u Hrvatskoj, ali nisu kmečali o tome i žalili se na sve strane, nego su sami izgradili prostor i pronašli mjesto za žestoke i mračne rifove, koji su očito trebali i publici. She Loves Pablo na čelu, a s njima bendovi koji su nerijetko dijelili i međusobno posuđivali članove, a koji su ustvari imali probe u tzv. Pablari: Muscle Tribe Of Danger And Excellence, Killed A Fox, Malady Lane, Straight Outta Fridge i Reflex Kid (tako su ih predstavili u drevnom intervjuu).
Par godina kasnije, Pablosima je KSET postao pretijesan, pa su na dva dana okupirali i Tvornicu, a onda se dogodio Vintage i četvorka iz zagrebačkog susjedstva pronašla je svoje prirodno stanište u kojem će ordinirati za šankom i povremeno okupirati pozornicu. Radnim danom je teško očekivati veliku publiku, ali kad na datum koji je 4/20 svira stoner rock bend, to je nepogrešiv poslovni potez, i moram se stereotipično izraziti da je koncertni prostor Vintagea bio dupkom pun, isto kao i KSET prije skoro deset godina, od početka do samoga kraja koncerta na kojem su odsvirali 20 pjesama i bis.
Otvorili su pjesmama s obljetničkog albuma “Karma” i “The Hunt”, pa se moglo pretpostaviti da će ispuniti obećanje s društvenih mreža i odsvirati cijeli album. Ne samo da su ga odsvirali, nego su pjesme s njega svirali po redu, onako kako su složene na albumu, a presjekli su ih starijima i novijima. Prije “Miss Deed” tako su ubacili lingvističku poemu “Try Mandarin” s istoimenog albuma, a između gđice i “Friday Shepherd’s Pie Day” uletjela je “Over It All” s prvog albuma. Šimek je s vremena na vrijeme puštao publiku da pjeva, Jimi i Neno su mu lovili tercu, Leo je bio sve osim nježan prema novom bubnju, a zbog iscijeđenog znoja vlaga u zraku bila je kao da je obično zagrebačko jutro, a ne noć.
Trenutak prije “Gamblin'” Jimi je podsjetio da smo na proslavi, iako sumnjam da je ikom trebao podsjetnik. A opet, s Pablosima je nekako uvijek rođendanska atmosfera. S drugog albuma nisu ni “Crumble” (“Death Threats from Future Self”) ni “I Am the Motor” (“Mother of All”), tijekom koje je publika sama pjevala sve refrene, a onda su se vratili gorenju i levitaciji uz “Fistfool” (koju su predstavili kao stvar koju je Metallica htjela kupiti, ali Pablosi nisu na prodaju) i megahit “Burnin’ My Soul”, koje su presjekli pjesmom s kompilacije “House of Pablo Vol 1” pomalo sablaznog, a pomalo perverznog imena “You Won’t Go To Heaven When I Eat Your Ghost”.
Nakon kombinacije staro-novo “Summita” i nove stvari, odsvirali su i zadnje dvije pjesme s “Burn and Levitate” i koliko god “Impassive, Massive and Aggressive” i “Rubber Band” zvučale super, toliko se opet počeo javljati onaj osjećaj nostalgije. No nije sve bilo crno, iako su odsvirali još i “All Black”, “You Were Born to Breathe My Mind”, “Operator” i “Next of Kin”.
Publika ih nije predugo trebala zvati na bis, na kojem im se priključio Hrc iz Malady Lanea iz prvog paragrafa i preuzeo gitaru, a Jimi je na trenutak postao glavni vokal, kao i uvijek kad sviraju “Slo Diesel”. S njim su pjevala i ona najmlađa lica u publici, ljudi koji su 2013. bili dobrano maloljetni. Bendovi iz House of Pablo u međuvremenu su se izmijenili, a neki su, nažalost, prestali svirati, što je dijelom posljedica činjenice da za svaku DIY kulturu treba gomila entuzijazma koji s vremenom, htjeli – ne htjeli, opadne. U svemu tome, She Loves Pablo i dalje lijepo raste, izbacuje nove stvari (možda i koje reizdanje starih, ili live?) i, što je najvažnije, bez beda napuni klub u četvrtak navečer. Deset godina prođe dok trepneš, ali na ovakvim svirkama vrijeme ustvari ne prolazi.