Šibenska dobra priča nastavila se i drugim danom.
Dragi čitaoče, jasno nam je da očekuješ report s drugog dana showcase festivala SHIP u Šibeniku, ali kao što smo već u tekstu o uvodnoj večeri utvrdili, nama je ovdje toliko zabavno da smo se odlučili odmoriti od posla i prepustiti se isključivo zabavi. Ipak, iz režije nam javljaju da je neka vrsta izvještaja ipak potrebna, pa ćemo odvojiti pokoju minutu i pokušati rezimirati sinoćnje događaje i sabrati dojmove. Stručni suradnici na tom planu sugeriraju da umjesto teksta izradimo i priložimo kakvo fovističko umjetničko djelo kao razglednicu, jer slika vrijedi tisuću riječi, ali to navodno nije prihvatljiv način izražaja za jedan pisani medij, pa ćemo se potruditi ipak klasičnim načinom na koji smo dosad navikli.
S drugim danom krenuo je i konferencijski dio festivala, a za ona manje upućene u ovakve manifestacije, riječ je o predavanjima, panelima, diskusijama, razgovorima i inim komunikacijskim oblicima kojima stručnjaci iz raznovrsnog granja muzičke industrije dijele svoja mišljenja, iskustva, savjete i pametnosti sa svojim kolegama i svi izlaze obogaćeni novim saznanjima koja oplemenjuju njihov budući rad za dobrobit sviju sa scene. Premda upijanje takvog sadržaja nije forte vašeg reportera, svakako se mora izdvojiti ponešto od ponude s tog dijela jelovnika, kao primjerice najveće govorničke zvijezde SHIP-a, Jamesa Minora, potpredsjednika jednog od najvećih svjetskih festivala, SXSW, koji u svojim posljednjim izdanjima navodno broji broji više od 170,000 posjetitelja.
Naravno da će festivali takvih razmjera na ovim područjima ostati nedosanjani san, kao i eventualno gostovanje naših izvođača na smotri poput te u teksaškom Austinu kojoj dopredsjeda Minor, ali i oni su krenuli iz skromnih početka, i tko zna, možda još i SHIP preraste u kakvo čudovište koje će potopiti Šibenik pod težinom svojih posjetitelja. Prvo izdanje, to naravno ne jamči, a podjela programa i izostanak poznatijih imena među izvođačima rezultiralo je manjom gužvom na koncertima od one prve večeri. To, naravno, ne znači da je publike manjkalo.
Showcase festivale bi trebala pokrivati barem dvojica novinara kako bi se stvorila potpuna slika sa sviju događanja, a održavanje glavnog dijela programa na Mihovilovoj tvrđavi do koje je uspon, kako smo prethodno utvrdili, strm i naporan, onemugaćuje čovjeku višestruke promjene lokacije. Morao sam tako birati između vrlo intrigantnih nastupa koji se održavaju u Kući umjetnosti Arsen i tuluma navrh brda. Tvrđava je u ovom slučaju morala imati prioritet, pa sam tako nakon neslavnog pokušaja svjedočenja njegovom nastupu na MENT-u još jednom propustio nastup slovenskog ambijentalnog klasičara Gašpara Selka koji je nastupao s projektom X.U.L.
S iste lokacije posebne sam pohvale čuo za nastup makedonske pjevačice Zarine Prvasevde, ali kojemu također nisam uspio prisustvovao jer je trebalo popeti se na vrh grada gdje su program prerano otvorili talijanski džezeri Daykoda. Nakon njih započeo je i program na glavnoj pozornici gdje su svirale Aze, Austrijanke koje su se predstavile kao “two girls with mental issues” koje pišu pjesme za druge djevojke i mladiće koji se mogu opisati na isti način. Njihova glazba je indie pop srednjeg tempa s određenim tendencijama prema trip hopu, i ako ćemo sasvim iskreno, ne zvuči posebno originalno, dočim ih je jedan od istaknutih pripadnika scene koji će ostati anoniman opisao mnogo bolje nego što sam sam uspio koristeći pridjev “njonjavo.”
Dojam su uvelike popravile domaće snage u obliku kvinteta Trokut koji spaja jazz sa suvremenim elektroničkim tekovinama, a koje vokalno predvode klavijaturistica Ana Čop i gitarist Luka Čapeta, a svakako treba izdvojiti i čvrst ritam koji pruža bubnjar Jerko Jurin. Bend je predstavio materijal sa svog prvijenca, kao i glazbu koja će se pojaviti na njihovom sljedećem izdanju koje ćemo nakon sinoćnjeg nastupa s dodatnom željom iščekivati.
Ako treba izdvojiti najveće pobjednike druge večeri, to su svakako ispale Freekind., ženski dvojac koji čine slovenska bubnjarica Nika Korošak-Serčić i hrvatska klavijaturistica, pjevačica i reperica Sara Ester Gredelj koje su se upoznale na studiju u Grazu i stvorile projekt ukopan u R&B i hip hop zvuk devedesetih. Premda same na pozornici, djevojke su uspjele rasplesati i oduševiti okupljene do te razine da se većina posjetitelja pitala kako dosad nisu čuli za njihovo ime i glazbu. Obavezno obratite pozornost na njih.
Premda je dan počeo nezgodnim vremenom i oblacima iz kojih je svako toliko zakišilo te lošim vijestima da je nastup beogradskih favorita Vizelj otkazan zbog bolesti jednog od članova. Njihov je slot tako velikodušno prepušten slovačkim post-punkerima 58 Hertz Whale koji su izvorno trebali nastupiti na pozornici Azimuta nakon koncerta mladih Superval snaga Gradske bitange. Osjetilo se da njihov nastup nije slijedio duh programa i ostalih bendova na tvrđavi, ali Slovaci su pokazali zavidnu energiju, buku i sentiment koji me nekoliko puta tijekom svirke podsjetio na našu ugaslu Vlastu Popić. Vjerojatno su izmjenom lokacije uspjeli prezentirati svoj zvuk većoj količine publike no što bi to učinili prema izvornom planu, ali isto tako dobro je došlo njihovo sonično prodrmavanje Mihovila.
Kao glavna headlinerica večeri nastupila je Dunja Ercegović kao Bad Daughter, indie heroina lokalne scene koja nažalost prerijetko nastupa s ovim projektom koji je pokrenula nakon što se publici prvotno predstavila kao Lovely Quinces. Njezin novi alter ago fokusiran je na njezinu magnetičnu pojavu koja plijeni pozornost i dominira pozornicom plešući i pjevajući u mračnijem ambijentu koji je predstavila na svom prvijencu “Let Me Panic” i mora se priznati da je na toj osnovi itekako opravdala glavni slot večeri.
Nakon njezinog nastupa, Nika Turković je na besplatnom nastupu na travnjaku Azimuta zvučala pomalo bezlično sa svojim bazičnim popom unatoč činjenici da joj je ritam držala jedna od najtalentiranijih bubnjarice domaće jazz scene Bruna Matić. Sličan su dojam ostavili i rumunjski Zimbru koji su im prethodili, dok je glavu poslasticu azimutske večeri priredilo Daliborovo granje, psihodelični instrumentalni post rokeri koji su večeri dodali i elementa etno glazbe.
No, kakav bih ja reporter bio kad ne bih festivalsku večer ispratio do samoga kraja i otišao na posljednju lokaciju, klub Tunel u kojem se servirala ozbiljnija elektronika, a noć je okrunjena napeto iščekivanim nastupom kraljice Tonote. Nakon toga ostalo nam je jedino da se spustimo do rive i dočekamo zoru te nastavimo s druženjem i u narednom danu, jer festival je i tko je vidio spavati.
(Napomena: Rekli smo da slika vrijedi tisuću riječi. Ovaj tekst do napomene broji ih 999. Možda je ipak trebalo naslikati sliku.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
