Kvaliteta i sirova snaga prvih singlova pretvorili su njihov prvijenac u jedno od izdanja koje sam na našoj sceni u 2021. najviše iščekivao, baš kao što sada, nakon prvih nekoliko preslušavanja, ne mogu dočekati da ih provjerim i na pozornici.
“Kako ovi deru”, bila je moja prva reakcija na „Prsa će kosti čuvati“ i „Hvala, zavijam ipak sam“, singlove kojima se koprivnički only bass&drum tandem Šiza predstavio krajem prošle godine. Stvari su postale jasnije kada sam pogledao imena članova grupe (Bruno Antolić – bas/glas, Marko Kuhar – bubnjevi) i shvatio da je riječ o iskusnjarama sa stažem u Overflowu, One Step Away, nekadašnjim Suho, grlo, nos ili kantautorskom projektu Letarg. Kvaliteta i sirova snaga tih singlova pretvorili su njihov prvijenac u jedno od izdanja koje sam na našoj sceni u 2021. najviše iščekivao, baš kao što sada, nakon prvih nekoliko preslušavanja, ne mogu dočekati da ih provjerim i na pozornici.
„Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem“ donosi brutalan i neukrotiv amalgam stilova i utjecaja pa u gitarističkom pristupu sviranju basa prepoznajemo Koju iz dana „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno“ i „Svi za mnom“, dok po pitanju energije ne zaostaju čak ni za Repetitorom s kojim dosta sličnosti dijele i u autorskom smislu. Nezaustavljiva tutnjava bubnja i eksplozivni riffovi asociraju i na ‘usual suspectse’ tipa Royal Blood, Triggerfinger, Slaves, ali i na bendove kao što su Queens of the Stone Age, pri čemu ih Antolićevi urlici na refrenima čine i žešćima od njih, gotovo do razine jednih Idlesa.
Minimalizam postave niti malo se nije odrazio na zvučnu sliku Šize koja nikada ne ostavlja dojam da nešto fali, već u pjesmama poput „Suze sina oca razmetnog“, „To više nije moj kod“ ili novom singlu „Skromnost nikad nije bila fer“ doslovno melje sve pred sobom. Šiza u ‘malom prstu’ ima i za alter rock tipične tiho-glasno/brzo-sporo dinamike, što je najočitije u „Bore“, gdje usporavaju do midtempa, i završnoj „Oprostite, oprostite, oprostite“.
Podjednako raspižđeno djeluje i Antolićeva poetika, bilo da nas pokušava probuditi (‘kada shvatiš da nisi napravljen od papira/teško će poderat slova tvog imena’) ili ispisati tmurnu, ali savršeno preciznu dijagnozu (de)generacija izgubljenih u bespućima interneta i društvenih mreža (‘ohrabreni u selu globalnom busamo se virtualno/oduševljeni manipulacijom; triku se divimo, a znanju rugamo’).
U „Borama“ pušta glas u ime svih onih neprilagođenih koji se ne žele ili ne znaju ‘uklopiti u kalup odraslih-ružnih’ i koji nisu i nikada neće biti ‘kao drugi, glupi i dosadni ljudi’. U konačnici, svaki od tekstova Šize sadrži poneki ‘one-liner’ koji tjera na razmišljanje i koji, što se može naslutiti već iz naslova pjesama, povremeno zvuči bliže nečemu na što biste nabasali čitajući neki esej nego slušajući rock’n’roll bend.
„Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem“ izuzetno je uvjerljiv, razoran debi kao stvoren za izvedbe uživo. Nadam se samo da one neće biti organizirane po režimu novog normalnog – takvu silinu i energiju bit će nemoguće odslušati u sjedećem položaju, s razmakom od metar i pol umjesto nagužvan u divljačkoj šutki.
Ocjena: 9/10
(Dostava zvuka, 2021.)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.