Ima neka tajna veza između nas Hrvata i Skunk Anansie. Volimo se toliko da na slovenskom Schengenfestu osebujna Skin publiku pozdravlja s: „Laku noć, Hrvatska!“, a gitarist Ace na društvenim mrežama fotografijom i riječima besplatno promovira našu obalu. Dijeli nas nekoliko dana do trećeg dolaska benda u Hrvatsku, zbog čega smo se morali naći s njima na ćevapima i bratski popričati.
Prva nedjelja kolovoza zapamćena je po nesnošljivim vrućinama što ubile su svaki hlad. Tko je bio sretan domogao se vode, pa makar i one bazenske ili vodovodne i namakao se u kadi. Mi smo se pokušali rashladiti u Kupi s one strane granice na ležernom Schengenfestu u slovenskoj Vinici, a cilj nam je bio jedino vidjeti Skunk Anansie. Tko je preživio prvi koncert u zavjetrini zagrebačkog nasipa prije tri godine, priča još i danas o divljačkom pohodu ćelave Skin na par tisuća Hrvata koje je pokorila s vrha tončeva tornja. Dva nova albuma objavljena su u međuvremenu, a Skunk Anansie su se vratili u vruću formu sa stotine novih nastupa do ovog slovenskog i skorašnjeg varaždinskog. Trebalo je samo provjeriti koliko je letvica podignuta i koliko to publika može podnijeti.
Članovi benda već su se prije tri godine pokazali ugodnim i inteligentnim sugovornicima pa je priliku za novi glazbeni kružok trebalo zgrabiti objeručke. Tako smo prema pe-es-u poslali zahtjev slovenskim kolegama-organizatorima na vrijeme, kakvih deset dana ranije, a odgovora nismo dobili. Po dolasku na Schengenfest bilo nam je jasno da nismo na popisu novinara što će prodivaniti sa Skin i momcima i pomirili smo se sa sudbinom uz koji Union i, hvala Svemiru na cimeru koktel-majstoru, zalihama JD-ja. Taman pri miksanju velike porcije džeki-kole (jer se sam JD pregrijao u šatorskoj sauni, odlučismo poslušati S.A.R.S. i razgibati ručice i nožice za veliki nastup Britanaca. Nadomak pozornice tako sretnemo fotograf Enes i ja bubnjara Marka na putu prema backstageu. S džeki-kolama u rukama nabacimo pokoju s njim i suptilno mu spomenemo kako nas susjedi otpiliše za razgovor s bendom i odvede nas u privatnu kućicu u festivalskom kompleksu gdje se bend spremao za nastup. Dok je Cass mlatarao prepoznatljivim dreadlocksima na ritmove S.A.R.S.-a, nađosmo se tako pred menadžerom i organizatoricom (koju smo doveli pred gotov čin) i dobili intervju. Bingo! Pita mene Enes nimalo suptilno jesam li jeo luk jer, jelte, bazdi mi iz usta. Rekoh: „Nisam, brate!“ Na to vidimo kako momak u crnom iz kombija izvlači pladnjeve s pljeskavicama vulgaris, finim, masnim balkanskim pljeskavicama, s puno, mnogo, preveć, groooo luka. Odnese ih on na malu terasicu okruženu drvcima smokve i kruške i položi ih na stol, a kad ono, začuje se gromoglasno: „Sretan rođendan, Skin!“. Nekad ćelava pjevačica slavila je 46. rođendan i nismo mogli doći k sebi kad smo je vidjeli u ležernom izdanju onako… prekrasnu. Dali bismo joj svašta, ali preko trideset ništa.
Sjeli smo tako u pletene fotelje od trske s Markom i Skin i zapričali se dok nam organizacija pokretom ruke preko grla nije dala znak da je dosta…
Skin obavijena mekanom bijelom, vunenom vestom djelovala je poput mačića i odavala sasvim drugi, ranjiviji dojam od onog na pozornici kada je razularena, grlata zvijer. Ne boji se dodira, štoviše, taktilni je tip, pa ponekad misli potvrđuje polaganjem mekih, dugih prstiju. Počeli smo priču neslužbeno s Aceom, starim sugovornikom iz Hrvatske koji je podijelio s nama oduševljenje plavetnilom dubrovačkog mora gdje je na kratki odmor otplovio s obitelji i dokumentirao svaki trenutak. Skin je preuzela riječi hvale i na pitanje o povratku u Hrvatsku vidno zaboravlja da je u Sloveniji (što će potvrditi na kraju nastupa iste večeri pred tisućama ljudi u publici) i govori:
Skin: Doista sam uživala tijekom svakog dolaska ovamo. Ace je bio ovdje na odmoru prošli tjedan. U zemlji postoji krasna energija i ovdje uživamo svirati. Hrvatska nam je posve nova zemlja jer nismo dolazili devedesetih, pa je to sasvim novo tržište. Volimo je i zabavljamo se.
A imate i snažnu bazu fanova u nas.
Skin: O, pa nadam se.
Da, hrvatski su fanovi divljaci kada se radi o vašim nastupima. Sjećam se nastupa na Mars Festivalu u Zagrebu kada ste nas po prvi puta posjetili i kada si svojim energičnim akrobacijama opčinila nas Hrvate…
Mark: …Da, da, to je bio onaj nevjerojatno dobar nastup kada si tijekom koncerta skočila s krova ton-majstora. Sjećaš li se?
Skin: O, da, da!
Mark: Popela si se na konstrukciju ton majstora i skočila s vrha. To je bio odličan koncert.
To je bio vrhunski koncert. Ujedno i moj prvi Skunk Anansie uživo. No sjećam se i da ste nedugo nakon toga objavili svoje četvrto dugosvirajuće izdanje, Wonderlustre. Dakle, prvi studijski album nakon punih jedanaest godina od Post Orgasmic Chilla. Netom prije objavili ste povratničku kompliaciju Smashes and Trashes, ali ubrzo nakon Wonderlustrea objavljujete peti album Black Traffic. Dva albuma u dvije godine. Kako to da ste odmah odlučili objaviti novi album?
Skin: Jedini nam je razlog okupljanja i bio da se stvara nova glazba. Znaš, da nismo imali novu, a izvrsnu glazbu, nitko iz ovoga benda ne bi htio raditi ako nema inspiracije, energije i kemije. U suprotnom bi slučaju to onda značilo vrtjeti se u krug sa starim pjesmama samo zbog novca. Ne bi djelovalo kao da to radimo s ispravnim motivima, a mi nismo takvi. Razumiješ me? Nismo bend koji će raditi sve zbog novca. Naravno da očekujemo da nas se plati za ono što radimo, ali da bi imao takve nastupe kakav si ti spomenuo, moraš dolaziti iz benda koji to voli i ondje je za to. Bez glumatanja. Mi smo potpuno uživljeni u svoje nastupe i obožavamo svaku minutu nastupanja kao i reakcije publike. Zato smo ovdje. To moraš postići s novom glazbom, a ne sa starim pjesmama od prije 15 godina. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
