Iako je kiša zadirkivala Zagrepčane cijelu subotu s hoće-neće, ipak su napokon, nakon dvije odgođene svirke, dočekali koncert Skunk Anansie, uz potporu Lovely Quinces s bendom, a Ace se obratio tijekom koncerta, što gotovo nikad ne radi na svirkama.
Teška zagrebačka ljetna vlaga u subotu je na uzvisini Šalate bila podnošljiva, jer je publiku povremeno rashlađivao vjetar. Na Lovely Quinces još se nije dobro popunio prostor, ali s bendom su je dobro čuli i oni koji su bili pred ulazom. Svirka je trajala dvadesetak minuta. Dunju Ercegović aka Lovely Quinces, koja je objavila da će nastaviti karijeru ne-akustično, pratili su članovi vrhunskih zagrebačkih bendova. Na bubnju je bio Leonard Klaić, a na gitari Dimitrije Đokić iz She Loves Pablo, na drugoj gitari Mark Mrakovčić koji je već godinama prati i kao producent, a na basu genijalna Anja Tkalec iz nedavno ugaslih Punčki. To je ujedno bio prvi Dunjin nastup tijekom kojeg nije svirala gitaru, nego je samo pjevala, a u toj ulozi se dobro snašla.
U subotu je nedostajalo barem još desetak minuta nastupa predgrupe da pauza između bendova ne bude dugih 45 minuta, ali s obzirom da je trebalo uštimati gomilu instrumenata koje su svi osim Marka – jednog od onih ludih bubnjara koji sviraju iz lakta – mijenjali skoro prije svake stvari, publika im ne bi zamjerila ni da je pauza bila i duža, jer su dali ono što su i najavili: pravi naenergizirani rock koncert.
Skunk Anansie ne razočarava kad se popne na binu. Počeli su, kao i posljednja dva koncerta u Zagrebu (ispred Močvare 2010. i u Aquariusu 2011.), zvukovima i šumovima brutalne “Charlie Big Potato”, za kojom je slijedila “Because of You”, pjesma koja je nastala tako što su na probama htjeli svirati nešto staro za zagrijavanje i umjesto toga odsvirali nešto novo. Možda su je zato objavili na kompilacijskom albumu “Smashes and Trashes” sa starim stvarima. Skin je dodirivala najviše note bez ikakvog napora, varirala tehnike pjevanja i urlanja i čitavo vrijeme skakala. Prije “I Can Dream” s prvog albuma “Paranoid & Sunburnt” Ace i Cass popeli su se na monitore i podsjetili da njihova vještina nije samo u savršenom tehničkom sviranju akorda i izmjeni ispravnih pedala, nego i u karizmi kojom pariraju kraljici pozornice i (po mom mišljenju) najbolje pjevačice na svijetu. Skin je za vrijeme solaže skočila u publiku i, tek kad je treća stvar završila, stala na svoje mjesto po sredini stejdža i na sveopće ludilo rekla: “Dobro veče, Zagreb!”
Nakon “All in the Name of Pity” s istog albuma zahvalila je svima što su došli i rekla da im Skunk se mora iskupiti za puno toga, dva propuštena koncerta, i da će zato biti “extra fucking special”. Hrvatskoj publici je posvetila “You’ll Follow Me Down” s “Post-Orgasmic Chilla”, koju je Ace odsvirao na akustičnoj gitari. Pustila je publiku da pjeva refren, a najvišu notu pjesme produžila je toliko da nitko nije mogao dočekati da do kraja otpjeva ton, možda u strahu da će se onesvijestiti na stejdžu, pa je publika oduševljeno pljeskala i vrištala od sreće pod kupolom njenog savršenog glasa.
Kako je njena veza sa susjednom nam Italijom izrazito jaka, te tečno govori talijanski jezik, a bila je i sutkinja u talijanskoj verziji talent showa “X-Factor”, pitala je ima li Talijana u publici. Poznajući Talijane, pretpostavljam da im je htjela posvetiti sljedeću stvar, “My Ugly Boy”, koja je Aceu omiljena za sviranje, a publici za skakanje. Sve to je bio savršen uvod za “Twisted” s albuma “Stoosh”. Cass je opet bio na monitoru za vrijeme svog rifa, a u središnjem, sporijem dijelu pjesme Skin se spustila u publiku i natjerala ljude da čučnu i skoče u ritmu. Na “Cheap Honesty” se još malo bacala u publiku, a za vrijeme megahita “Weak” popela se na ramena “snažnom hrvatskom dečku” kojem je prije sljedeće pjesme zahvalila.
Uslijedio je blok koji je posvetila “novim fanovima”, s pjesmama s posljednja dva albuma. Rasplesali su publiku s “Love Someone Else” s “Anarchytecturea”, razdivljali s “I Believed in You” s “Black Traffica”, a potom je Skin usporila i iskoristila priliku da se još jednom ispriča što su otkazali dva koncerta jer zna da je “ovo rokenrol zemlja”, i napravila nešto što je gotovo nevjerovatno na nastupima velikih bendova, koji vole razgovarati s publikom, ali ne o teškim stvarima poput političkih problema od kojih je muzika često ustvari bijeg. Skin je sljedeću stvar posvetila “imigrantima poput nje” jer je i ona sama muzički imigrant. “Moramo to zapamtiti i moramo podržavati jedni druge”, rekla je prije “God Loves Only You” s “Wonderlustrea”, koja inače ima genijalan spot, a u Zagrebu su je spojili s “Without You”.
Najveći hit “Hedonism” posvetila je prvo dečkima, ali ustvari svima koji imaju “bivšeg ili bivšu koji ih je totalno sjebao”. Publika obožava ovu stvar, pjevna je, poznata je, ona je za Skunk Anansie ono što je “Balkan” za Azru, pjesma prema kojoj svi ocjenjuju bend, a koja i nije toliko dobar pokazatelj svega što taj bend može.
Taman kad su razbudili one koji nisu slušali zadnje albume, Skin je predstavila novu stvar, koja je prava zamka za ekipu jer sam doslovno osjetila kolutanje očiju koje je uslijedilo kad su shvatili da će opet biti nešto što ne znaju, a kad je uz rif od “This Means War” Skin počela repati, tj. vikati kao da je mladi Zack de la Rocha svratio do bine, nitko više nije mirovao ni kolutao očima. Vratili su se klasicima s “Intellectualize my Blackness” i “Yes, It’s Fucking Political”, koje joj je publika dostojno pomogla otpjevati, uz još malo dajvanja. Završili su s “Tear the Place Up” koja je bila taman još malo tjelovježbe, a “trenerice” su bile Skin i Erika, gostujuća multiinstrumetalistica i prateća pjevačica, što je dobrodošla inovacija za nastupe uživo. U pauzi nakon sola na gitari nastupila je tolika buka da bi netko pomislio da je kraj koncerta, a onda je Skin uz dugi “w” podigla čitavu Šalatu na noge s refrenom: “We’re gonna tear the place up” (nismo je pokidali, to je ipak real-socijalistička gradnja).
Aplauz se nije prekinuo sljedećih nekoliko minuta i jednostavno su morali izaći na bis. To su i učinili te odsvirali nešto staro, nešto novo i nešto divlje. Počeli su s dirljivom izvedbom “Secretly”, nastavili s novom pjesmom “What We Do for Love”, a Skin je predstavila bend uz AC/DC-ev “Highway to Hell”. Ace je poznat po tome da nikad (!) ne govori u mikrofon za vrijeme koncerta, ali hrvatskoj publici se na bisu obratio: “Hvala vam ljudi! Ovo je najglasnija publika na turneji!” Prvi bis završili su žestokom “Skunk Heads”, a na drugom su izveli još “Little Baby Swastikkka” da začine tu brutalnu ljetnu večer i pošalju svoju posljednju političku poruku večeri.
Čitav bend bio je nevjerovatno dinamičan na stejdžu, pogotovo u usporedbi s ostalim ovoljetnim nastupima. I sama Skin je više puta rekla da je ovo bilo absolutely incredible, zahvalila predgrupi i crewu, svima koji su došli, skromno svjesna da oni tu ne bi bili da ih publika ne podržava već 25 godina. Sada imaju svoj label i čitava zarada ide izravno bendu. Nakon koncerta na Šalati ostali su razgovarati s fanovima, namještati se za selfije, dijeliti zagrljaje bez ikakvog straha ili potrebe za prevelikim osiguranjem. Šalata je u subotu bila zaista pod iskonskom rokenrol energijom, a buka kojom su pročistili publiku mnogima će još dugo odzvanjati u sjećanju.
Saznajte više: Ace (Skunk Anansie): Očekujte pravi naenergizirani rock koncert!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
