Bez obzira na to ubrajate li se u klub uživatelja dima opojnih biljaka ili onaj zaljubljenika u žestoku glazbu, prvi album benda Sleep objavljen nakon gotovo dva desetljeća pauze ima dovoljno snažne argumente da vas pridobije svojim gotovo hipnotičkim svojstvima.
Gotovo dvadeset godina Sleep, doom stoner projekt iz San Josea u Kaliforniji je, kako mu i samo ime sugerira, spavao. Autori najepskije pjesme nastale u ovom žanru i šire, više od sat vremena dugačke “Dopesmoker”, nisu se oglasili. Ta je pjesma doživjela nekoliko izdanja krajem devedesetih i u novom stoljeću, od kojih neka nisu priznata od strane samog benda, druga pak jesu, a jedno veoma skraćeno našlo je i svoj put do soundtracka filma “Broken Flowers” Jima Jarmuscha.
Nakon toga, basist i vokal Al Cisneros i bubnjar Chris Hakius postvetili su se radu u bendu Om, dok je gitarist Matt Pike osnovao sludge bend High on Fire. Sleep se kao takav ponovno okupio krajem prošlog desetljeća na festivalu All Tomorrow’s Parties gdje su po prvi put odsvirali pjesmu “Antarcticans Thawed” nastalu u vrijeme “Dopesmokera”.
I onda niotkuda, znakovito upravo na 20. travnja, svjetski dan uživanja marihuane, eto vijesti da se Sleep vratio s novim albumom “The Sciences” objavljenom na etiketi Third Man Records Jacka Whitea. Na albumu se, osim spomenute “Antarcticans Thawed” našla i nova verzija pjesme “Sonic Titan” poznate u obliku svojevrsne B-strane izdanje “Dopesmokers” etikete Tee Pee i upravo te dvije pjesme ukupnog trajanja od dvadeset i sedam minuta čine više od polovice albuma “The Sciences”.
Osim njih, tu su još i uvodna trominutna igra efektima koja dijeli naziv s albumom, koja otvara put pjesmi “Marijuanaut’s Theme” što započinje specifičnim zvukom uvlačenja dima iz bonga koji nas dovodi u zvuke svemirske napušenosti koji će po dobrom starom običaju Sleepa prevladavati cijelim albumom.
Nakon centalnog dijela ploče koje čine dvije ranije navedene stare pjesme uslijedit će otvorena posveta Geezeru Butleru, basistu benda koji je najviše utjecao na zvuk Sleepa, a to je naravno Black Sabbath. Ploču pak zatvara moćni instrumental “The Botanist” koji potvrđuje tezu da su Cisnerosovi monotoni vokali ponekad suvišni, jer Sleep najjače zakucava kada se njihova poslovična prenapušenost prenosi kroz njihove instrumente i pojačala.
Težak, spor i korljajući zvuk albuma “The Sciences” treba slušati čim je glasnije moguće, a vjerojatno najbolje uživo. Čak i ako niste predani uživatelj dima opojne biljke, Sleep će vas svojim razbijenjim zvukovljen dovesti u stanje blisko onome totalne napušenosti. Jednako tako, čak i oni koji nisu veliki ljubitelji žestoke glazbe mogli bi pronaći razloge zašto bi im se ova ploča mogla uvući pod kožu. A svi oni koji jesu vejrojatno je već ozbiljno puštaju kroz svoje zvučnike. Samim time “The Sciences” u ovome trenutku drži sam vrh ljestvice najugodnijih povratničkih iznenađenja godine.
Ocjena: 9/10
(Third Man Records, 2018.)