‘Smrt Staljina’ (‘The Death of Stalin’) – apsurdi sustavnoga zla

Od danas u domaćim kinima imamo priliku gledati crnu komediju ‘Smrt Staljina’ škotskoga redatelja Armanda Iannuccija,  poznatog po političkim satirama ‘The Thick of It’ i ‘In the Loop’. Riječ je o filmu koji je jednako smrtno (doslovno) ozbiljan i stravičan koliko i urnebesno smiješan.

  • 27
    Shares
“Smrt Staljina”

Radnja filma odvija se prije točno šezdeset i pet godina kada “genijalni vođa i strateg” drug Staljin (Adrian McLoughlin) doživi moždani udar, iza sebe ostavljajući obezglavljenu velesilu vođenu terorom i strahom. Ono što slijedi je borba za nasljednika koju vodi krug njegovih pobočnika različitih vizija i karaktera.

Besprijekornu glumačku podjelu predvodi Steve Buscemi u ulozi Nikite Hruščova, ali glavna je zvijezda Simon Russell Beale, kazališni glumac sa svega par filmskih uloga u karijeri, koji savršeno utjelovljuje čudovišnog Lavrentija Beriju, Staljinovog zlog egzekutora, glavu NKVD-a, masovnoga ubojicu i pedofila koji postaje glavnim problemom ekipi potencijalnih nasljednika. U ostalim ulogama tu su i Jeffrey Tambor iz hvaljene serije “Transparent” u ulozi nesigurnog Georgija Maljenkova, službenog sljedećeg u nizu nakon Staljina, zatim montipajtonovac Michael Palin kao Molotov te Jason Isaacs, u manjoj, ali svakako upečatljivoj ulozi pompoznog genarala Žukova.

Svi likovi (osim Žukova) u filmu konstantno se tresu od straha. Na samom početku Staljin zaželi snimku radijskog koncerta koji nije bio sniman, pa ga ekipa i orkestar moraju ponoviti i dovesti publiku s ceste i dirigenta u kućnom ogrtaču kako ne bi razljutili vođu. U hodnicima upravnih zgrada u kojima se odvija radnja stalno se čuju povici: “Živio Staljin!” nakon čega slijede hici koji nekoga usmrćuju. Vlastodršci stalno moraju paziti kako se izražavaju što im otežava činjenica da više ne mogu pratiti tko je od njihovih kolega živ, a tko ubijen. Ubijeni su i svi najbolji liječnici, pa nema više pravog stručnjaka koji bi se pobrinuo za vođu.

“Smrt Staljina” tako pokriva temu koja nije ni najmanje smiješna na jedini način na koji je to moguće, a to je isticanjem apsurdnosti sustavnog zla. Gledatelj je primoran smijati se, ali ne na način da se stravična tema pričinjava pitkom i laganom, već uvijek s nelagodom i blagim osjećajem srama što se uopće smije. Ovaj film dolazi u vrijeme kada se sve više Rusa izjašnjava kako na Staljinovu vladavinu gleda pozitivno, ali ipak većina njih neće vidjeti “Smrt Staljina”, jer su tamošnje vlasti zabranili prikazivanje ovog filma na svom tržištu. Govori li to da i sama Putinova vlast pronalazi dovoljno sličnosti s onom Staljinovom, ako se osjeća ugrožena ovom crnom komedijom? Čini se da je Iannuccijeva ideja bila upravo takvo što istaknuti.

Ocjena: 8/10

(eOne Films, 2017.)

  • 27
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh