‘Islandska indie pop vila Soley na dan mladosti vraća se u kino Šiška’ – početak je najave o nastupu Soley koju smo večer prije u četvrtak 24. svibnja imali prilike čuti u Zagrebu.
Soley je na sceni od 2011. godine, a iza nje su tri albuma. Koncert u malom pogonu Tvornice kulture povodom predstavljanja njenog novog albuma “Endless Summer” ujedno mi je bio prvi susret uživo sa islandskom glazbenom scenom o kojoj tako puno ljudi posljednjih godina priča s nekim lijepim sjajem u očima.
Večer je otvorila njemačka pjevačica i producentica Josin. Pjesmu koju je najavila drugačije nego što glazbenici inače najavljuju pjesme bila je “Ocenas wait”. Pomalo bojažljivo izrazila je nadu da će ju izvesti kako treba jer joj se često, izvodeći ju, desi da nešto zezne. Atmosfera u srijedu, odmah iza 21 sat bila je u malom pogonu Tvornice kulture pomalo neobična. Josin je sjedila za klavijaturama, a dvadesetak pripadnica i pripadnika publike na podu ispred pozornice.
Moje skromno poznavanje svijeta mogućnosti električnih klavijatura ustuknuti će pred osjećajem. Nježna melodija raskošno i toplo širila se prostorom grebući po zidu koji joj nije dozvoljavao savšeno koncetrično kruženje iz izvora. Nisam nijednom primjetila da je Josin nešto zenula osim možda u trenutku kada je priključila gitaru, dobar dio tog sola samo sam gledajući nastojala doživjeti-čuti, tek pred kraj rifovi su pronašli put do zraka. Možda je i sama Josin to osjetila jer je ispričala kako je nedavno cijeli koncert samo ona čula podložene ritmove, dok je za publiku tih par kanala bilo isključeno… valjda je htjela reći kako se sama naša čula poigravanju s razumom na najrazličitije načine. Završila je skladni niz svojih pjesama s “Evapoaration” i pozornicu je uskoro preuzela Soley.
Prvo gostovanje Soley, zajedno s bendom u Zagrebu zračilo je obostranom radošću i nje i publike. Treći album „Endles summer“ objavila je tek nekoliko tjedana prije ovog nastupa pa bi se moglo reći da je Zagreb u prvom valu promo turneje. U međuvremenu se mali pogon dobrano napunio ljudima, Soley je sjedila za klavijaturama, baš kao i Josie ranije no sad je sva publika stajala i broj ljudi koji je stvarno mogao uživati u pogledu na bend sveo se na manje od pola prisutnih.
Nakon uvodne odsvirali su „Kill The Clown“. Koliko se eteričnost neprestano provlači kroz ovaj nastup kad je glazba u pitnaju, ekspresionizam najbolje opisuje riječi pjesama. Prestala sam se truditi razumjeti stihove. Gotovo da su trebali biti izvješeni u prostoru kao kolekcija ilustracija da bi doprli do svih koji još nisu posve uronili u dubine islandske pop glazbe. Cijelu večer iz misli nisam mogla izbaciti samo jednu riječ – eterično. Njena glazba refleksira krajolik Islanda koji očarava sve s kojima sam pričala da su bili na njemu ili izdaleka proučavaju taj otok. Glazba mahovine i udaljenih goleti, koju obavija magla, a ritam disanja je usporen.
Poslušati neki album prvi puta u životu uživo posebna je razmjena iskustva i povezivanje s autorima na gotovo intimnoj razini. Pokazala se ova večer pomalo teškom za uživjeti se i potpuno uživati u glazbenom iskustivu koje su Soley i njen bend (još dvije djevojke i dva dečka) pružaju na svom nastupu. Predstavili su gotovo cijeli novi album koji otvara “Ua”, zvučno izazovna poput horor priča uz vatru. Senzibilitet glazbe i nastupa Soley nažalost na ovom prvom klubskom zagrebačkom sustetu nije mogao posve doći do izražaja, ali ni doprijeti do šire publike koju ova pjevačica sigurno ima. Standard male dvorane V. Lisinskog učinio bi od ovog susreta koncert za pamćenje – samo po dobrom.
Zahvaljujemo se portalu Ziher.hr na ustupljenim fotografijama.