Soulside u Močvari – Last Night A Band Saved My Life

Oliti, dobar rock bend je dobar rock bend koliko god bio neisfuran… Sinoć u Močvari su to bili Soulside.

Soulside u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Priča o grupi Soulside kao da je bila okončana u vremenu dok je Berlinski zid još uvijek razdvajao dvije Njemačke. U vremenu kad ovi vašingtonski hardcore klinci nisu ni znali da nose glavu u torbi. Kad su u izoliranoj Poljskoj bili prvi američki bend koji je tamo održao četiri koncerta i kada su u nastupili ilegalno u Istočnom Berlinu. Dakle, te 1989. godine kad su na svom suludom pohodu po europskom kontinentu snimili i svoj, sada glasoviti „Live in Rome / Live at Forte Prenestino 1989“ album uživo iz tadašnje skvoterske bazi talijanske metropole.

Ta preteča grupe Girls Against Boys došla je u Zagreb 30 godina od spomenute turneje. Sinoć u Močvaru u kojoj se okupilo oko pedesetak zainteresiranih, kako to obično zna biti kad koncerti padaju u ponedjeljak, pa evo, čak i kada je poslije tog ponedjeljka neradni dan zbog državnog praznika.

Soulside u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Iskreno, nisam baš bio u nekom posebnom iščekivanju oko tog koncerta. Nagledao sam se i naslušao, mogu reći svoj generacije, bendova čiji su članovi u ovom trenutku više u pedesetima, nego u svojim četrdesetima. A puno njih zna živjeti i djelovati u nekom vakuumu prošlosti u glazbenom smislu. Soulside su se činili idealnima za uklapanje u tu priču, da budu kopija samih sebe, nekakav hardcore band koji to više ne može biti, ponajviše u uvjerenjima. Pa još bend koji nije uspio zaorati neku dublju brazdu u kolektivnom sjećanju publike. No na sreću, opako sam se prevario u svojim predrasudama.

Soulside u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Ako parafraziram onaj svima nama dobar refren Indeepa „Last Night A DJ Saved My Life“, mogu samo reći: „Last Night A Band Saved My Life“. Kako su Soulside zvučali 1989., to na sreću ne zanima ni sam Soulside. Soulside su po svemu u 2019. godini. Razorni, praskavi i fokusirani, slobodni i moderni u pristupu. Odaju sliku kvarteta u kojem svaki član uživa u trenucima rock magije. Zaigrani u ritmovima koji znaju imati i neparni i sinkopirani predznak, ali uvijek u dobrom balansu kad su u pitanju momenti ‘spuštanja ralice’ i kotrljanja ritma koji vas pokreće i ispaljuje u one sfere resetiranja i zaboravljanja životnih problema. Sve ono zbog čega se i ide na rock koncert. Kada postaje nebitno je li u dvorani 50 ili 500 ljudi. Bend koji će, kako mu i ime sugerira, pronaći put do dobre strane vaše duše i ispuniti večer.

Jedino, namjerno pod navodnicima, „staro“ kod njih je agilnost koju su mnogi dobri bendovi imali u minulim desetljećima, a to je da to što rade isporuče što bolje u potpunoj predanosti. Dakle, bez varke i bez poze uz Gibson SG Scotta McClouda koji je kao stvoren za rezanje rifova, tutnjajući Fender bas Johnnyja Templea, bubnjara Alexisa Fleisiga koji bi i na najlošijem bubnjarskom setu znao izvući najbolje i na koncu Bobbya Sullivana pjevača odmetnika hrapavog, ali sigurnog glasa.

Soulside u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Koliko opako uigrani i kompaktni kao rock and roll stroj zajedno, toliko su dijemetralno suprotno opušteni individualno, onako skvoterski, čini se, nikad spremni za usvajanje svih onih sporednih pravila oko glazbe, jer im nisu toliko ni važna. Tako je Bobby Sullivan u jednom trenutku uzeo praznu kartonsku gajbu, koja mu je stajala kraj monitora, podigao je i pokazao publici komentirajući da su morali na njoj napisati sinoćnju setlistu jer, eto, nemaju ni list papira sa sobom. Vrag će ga znati koliko će se još muvati po starom kontinetu, no ako bih neki bend u skorašnjem periodu htio tako željno čuti još jednom uživo, to je to definitivno Soulside, koliko god i meni samom čudno zvučalo. Ali valjda to tako biva kad vam BEND neočekivano spasi život te večeri u duševnom & duhovnom smislu.

Soulside – setlista, Močvara, 8. listopad 2019. (Foto: Zoran Stajčić)

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X