Michael Moore misli da je ‘Joker’ remek-djelo

Jedan od najslavnijih dokumentarista današnjice i osvajač Oscara Michael Moore na Facebooku je napisao podugačak status u kojem je nahvalio novi film Todda Phillipsa o genezi jednog od najzloglasnijih stripovskih negativaca, Jokera. U nastavku donosimo prijevod cijelog statusa.

Michael Moore, Joker

“U srijedu navečer na Filmskom festivalu u New Yorku svjedočio sam remek-djelu kinematografije, filmu koji je prošli mjesec osvojio nagradu za najbolje ostvarenje na festivalu u Veneciji. Zove se “Joker”, a Amerikanci su o njemu čuli samo to da ga se treba bojati i izbjegavati ga. Rečeno nam je da je u pitanju bolestan i moralno iskvaren film koji slavi i poziva na ubojstvo, te da će na projekcijama ovog vikenda biti policija u slučaju “nereda”. Naša zemlja je u očaju, Ustav je odbačen, odmetnuti manijak iz Queensa ima pristup nuklearnim kodovima — ali iz nekog razloga trebali bismo se bojati filma.

Predložio bih suprotno: Veća opasnost društvu prijeti ako NE pogledate ovaj film, jer njegova priča i teme koje propituje toliko su duboki i potrebni da ćete, ako zanemarite ovo umjetničko djelo, propustiti dar zrcala koje nam ono pruža. Doista, u tom zrcalu vidjet ćemo poremećenoga klauna, ali nije sam — pokraj njega stojimo mi sami.

“Joker” nije superherojski, superzločinački ili stripovski film. Radnja je smještena u Gotham City sedamdesetih ili osamdesetih godina, a autori ne pokušavaju sakriti ono što taj grad doista jest: New York City, sjedište svega zla: bogataša koji nam vladaju, banaka i korporacija kojima služimo, medija koji nas hrane “vijestima” za koje smatraju da bismo ih trebali probaviti. Prošlog tjedna, američki se predsjednik svojom krivnjom našao pod optužbom zato što se, poput samog Jokera, valjao od smijeha jer ga Mueller i Demokrati nisu uspijeli zaustaviti, pa je sve to četverostruko ponovio i predao im sve što im je bilo potrebno. Ali i tada, deset dana nakon što se kitio vlastitom krivnjom i dalje je sjedio sa svojim nuklearnim kodovima zamrljanim KFC-om u Ovalnom uredu, pa je izdavši naredbu kapetanu Sketchyju da pripali helikopter, uz zvuk zahuktavanja elisa koji je samo trebao novinarima signalizirati da se razjure na “presicu” — Trump izišao u zaglušljivu kakofoniju letjelice i javno zločinački zamolio Narodnu Republiku Kinu da se umiješa u američke izbore 2020. tako da mu otkrije prljavšitnu o Bidenovima. Zatim je odšetao skupa sa svojim letećim tepihom kose, i ništa se, osim zavijanja građana “MOŽEŠ LI VJEROVATI?”, nije dogodilo. “Joker” stiže u kina, a Joker Junior i dalje sjedi za stolom Johna F. Kennedyja kada se pojavi na poslu, smišljajući sljedeće osvajanje ili razvrat.

Ali ovo nije film o Trumpu. Ovo je film o Americi koja nam je dala Trumpa — onoj koja smatra da odbačenima i siromasima ne treba pomoći. Onoj u kojoj prljavo bogati postaju sve bogatiji i sve prljaviji.

No, u ovoj priči postavlja se nelagodno pitanje: Što ako jednoga dana otuđeni uzvrate udarac? Pritom ne mislim pozivajući ljude da glasuju na izborima. Ljudi brinu da će im ovaj film biti prenasilan? Zbilja? Uza sve to s čime živimo u stvarnom životu? Dopuštate školama da s vašom djecom uprizoruju vježbe u slučaju oružanog napada što ih trajno emocionalno oštećuje jer im pokazuje da je to svijet koji smo im stvorili. “Joker” daje do znanja da se zapravo ne želimo s time ozbiljno pozabaviti, niti razumjeti zašto nevini ljudi postaju Jokerima nakon što više ne mogu izdržati. Nitko ne želi pitati dvojicu pametnih dječaka zašto su markirali četvrti sat filozofije u školi Columbine i pobili dvanaestero učenika i učitelja. Tko bi se usudio pitati zašto je sin podpredsjednika General Electrica otišao u Osnovnu školu Sandy Hook u Newtownu te raznio malena tijela dvadesetoro prvašića. Ili zašto je 53% bjelkinja glasalo za predsjedničkog kandidata koji je na snimci priznao da je talentirani seksualni zlostavljač.

Strah i halabuka oko “Jokera” služe kao odvraćanje pozornosti kako ne bismo obraćali pažnju na pravo nasilje koje razdire naše bližnje — to da 30 milijuna Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje, to je čin nasilja. Čin je nasilja to da milijuni zlostavljanih žena i djece žive u strahu. Uguriti 59 učenika poput bezvrijednih sardina u jednu učionicu u Detroitu čin je nasilja.

Dok se mediji pripremaju za sljedeće masovno ubojstvo, vi i vaši susjedi i kolege ustrijeljeni ste već bezbroj puta, ustrijelili su vas u srce i ubili vaše snove i nade. Vaše mirovine odavno nema. U dugovima ste sljedećih 30 godina jer ste počinili grijeh želje za obrazovanjem. Pomišljali ste da nemate djece jer nemate srca dovesti ih na umiruću planetu gdje ih s rođenjem čeka dvadesetogodišnja kazna smrću klimatskim promjenama. Ali nasilje u “Jokeru”? To ne može! Većinu nasilja u filmu počini sam Joker, osoba kojoj je potrebna pomoć, netko tko pokušava preživjeti na marginama gramzivoga društva. Njegov zločin je to da mu ne žele pomoći. Njegov krimen jest to što je predmet sprdnje bogatih i slavnih. Kad Joker više ne bude mogao izdržati — da, osjećat ćete se grozno. Ne zbog (malo) krvi na platnu, već zato što ste duboko u sebi navijali za njega – a ako ste iskreni kad se to dogodi, bit ćete zahvalni ovom filmu što vas je spojio s novom željom — ne da potrčite k najbližem izlazu kako biste spasili svoju guzicu, već da ustanete i borite se i usredotoćite svoju pozornost na nenasilnu moć koju imate svakoga dana. Hvala Joaquinu Phoenixu, Toddu Phillipsu, Warner Bros.-u i svima koji su stvorili ovaj važan film u ovo presudno vrijeme. Dopale su mi se posvete filmovima kao što su Taxi Driver, Network, The French Connection, Dog Day Afternoon. Kada smo zadnji put vidjeli film koji nastoji doseći razinu jednoga Stanleyja Kubricka? Pogledajte ovaj film. Povedite svoje tinejdžere. Ponesite svoju odlučnost,” napisao je Michael Moore.

‘Joker’ osvojio Zlatnog lava u Veneciji

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X