Dosad je 2017. godina jednoznačno pokazala da u žanru filmova o superjunacima još uvijek postoje načini da se održi interes publike, a da sve ne mora završiti u bezumnom i otupljujućem nizanju eksplozija, kao što je, primjerice, slučaj u serijalu o Transformerima Micheala Baya.
Na početku godine James Mangold je film “Logan”, finale sage o Wolverineu, postavio kao postapokaliptični vestern i priči dodao ozbiljnost i dubinu, pritom stvarajući jedan od najboljih filmova prve polovice godine. Zatim je DC sa “Wonder Woman” napokon dokazao da je u stanju snimiti jednako atraktivan i kvalitetan film kao i njegovi parnjaci iz Marvela, a sada serijal o Spider-Manu u novom rebootu Jona Wattsa pokazuje da i treća može biti sreća kad je u pitanju priča o mladome Peteru Parkeru i njegovim pustolovinama.
Prva trilogija, započeta prije petnaest godina, u režiji Sama Raimija, a s Tobyjem Maguireom u naslovnoj ulozi bila je pametna, svježa i sjajno režirana, no nakon pet godina trajanja Tobyjev kostim je postao preuzak jer je s trideset i dvije godine bio dvostruko stariji od lika koji je utjelovljavao, a i završni dio trilogije već je počeo gubiti koherenost s previše antagonista za jedan film, pa makar mu trajanje razvukli na dva sata i dvadeset minuta.
Došlo je vrijeme za osvježavanje franšize, a ono je ostvareno filmom Marca Webba “The Amazing Spider-Man” iz 2012. u kojem je u odijelo čovjeka ušao Andrew Garfield. Iako nas je po drugi put u razdoblju od deset godina ugnjavio s pričom o postanku (ugriz pauka, promjene u tijelu…), prvi nastavak prvog reboota bio je sasvim solidan film i budio je znatiželju o daljnjem smjeru razvoja sage o Parkerovom junaku. A zatim je sve na čemu je sagrađeno novo poglavlje nepovratno uništeno u gotovo negledljivom nastavku iz 2014., na koji ne treba trošiti riječi.
“Povratak kući” iz naslova drugog reboota, osim školske proslave koja se odvija za vrijeme konačnog obračuna u filmu, odnosi se na povratak u okrilje Marvelovog filmskog svemira kojemu Spider-Man načelno pripada, nakon što je Sonyju svojim filmovima zaradio četiri milijarde dolara. Može se odnositi i povratak liku Petera Parkera kakav je izvorno napisan u stripu, a to je šlampavi i zaigrani petnaestogodišnji klinac koji u svojim moćima gušta, a da ga ne progone tolike moralne dvojbe koje su dosadašnje serijale toliko opterećivale nauštrb zabave.
U svojem prvom pojavljivanju u prošlogodišnjem “Captain America: Civil War”, Spider-Man Toma Hollanda prikazan je kao predmet zanimanja Tonyja Starka koji će mu pomoći u internom sukobu oko principa s odmetnutim Kapetanom. Svojim mladenačkim entuzijazmom, novi je Spider-Man predstavljao najsvježji dio filma i lakoćom osvojio srca ljubitelja superherojskih franšiza. Na taj je način ujedno i izbjegnuta potreba za pletenjem mreže još jedne svima poznate priče od postanku, a Parker je ubačen u svijet Avengersa lakoćom samorazumijevanja.
I u “Povratku kući” jednu od ključnih uloga igra mentor i očinska figura Tony Stark/Iron Man kojeg utjelovljuje Robert Downey Jr., a sa sobom je povukao i Happyja Hogana (kojeg ponovno igra Jon Favreau, redatelj prva dva filma o Iron-Manu te Disneyjeva prošlogodišnjeg hita “The Jungle Book”) i Gwyneth Paltrow kao Pepper Potts u cameu na kraju filma. Filmovi o Spider-Manu uvijek su imali sjajne glumce u ulogama negativaca, od Willema Dafoea i Alfreda Moline, do Thomasa Hadena Churcha i Rhysa Ifansa. Iznimka tome je Jamie Foxx u nastavku o kojemu ne treba trošiti riječi, ali “Homecoming” predstavlja povratak i toj vrijednoj tradiciji sa Michaelom Keatonom čija uloga Vulturea kao da se ironično referira na njegovu veliku povratničku ulogu u “Birdmanu” na isti način na koji se ta pak referirala na njegovu ulogu u “Batmanu”.
“Povratak kući” otvara novo prvo poglavlje filmske sage o Spider-Manu na jednako obećavajuć način na koji su to radili i filmovi Sama Raimija i Marca Webba, a u okrilju Marvela ne bi trebalo biti previše straha po pitanju daljnjeg razvoja, budući da je ta gigantska mašina za obrtanje love podešena na rad na maksimumu i razvija se u svim smjerovima, ali održava dostatnu razinu kvalitete i pokazuje da umije iznaći uvijek nove načine da ostane svježom. Pa onda, dobrodošao kući, mladi Parkeru!
Ocjena: 7/10
(Sony Pictures, 2017.)