Od formiranja u crkvenim podrumima do možebitno najvrućeg materijala zagrebačke scene. Razgovarali smo s bendom Spremište. Hrvoje Klemenčić, Matej Perić, Dario Stilinović i Marijan Uroić – Norman ruke su i noge benda koji funkcionira po principima Beigbedera kojem je netko tutnuo gitaru u ruke. Pilo se vino i citiralo Churchilla, a nešto smo pričali i o njihovoj karijeri.
Formirali ste bend u prilično nježnim godinama, ajmo to tako reći. I znam koliko je zahtjevan put od benda u garaži do benda koji je tražen na klupskoj sceni, pa makar ona bila i demo vrste. Koliko je zagrebačka scena ili hrvatska scena uopće fleksibilna i pristupačna prema nadolazećim glazbenim generacijama poput vaše?
Nije pristupačna niti fleksibilna koliko bi voljeli, međutim kao i u većini stvari u životu važno je biti uporan i vjerovati u sebe. Naime, najveći problem nije u dobivanju gaže već “problemi” nastaju kod financija. Klubovi danas nisu entuzijastični oko financijske kompenzacije mladih bendova, a to po našem iskustvu nakon nekog vremena može mnoge obeshrabriti. S druge strane primjetili smo da je klupska praksa kompenzirati iste putem besplatnog alkohola što se uz mnogo prakse može preokrenuti u vašu korist. Odnosno, kako je rekao naš dobar prijatelj Sir Winston Churchill; uzeli smo više od alkohola nego što je on uzeo od nas.
Dosta mladih bendova pokušava krenuti putem KinoKluba očito vodeći računa o naglom komercijalnom uspjehu istog benda. 3sixty, Ignor… Pop-punk je očito na medijskoj cijeni. Što osobno mislite o tom fenomenu?
Zanimljivo pitanje. Lagali bi kada bi rekli da nam nije stalo do medijske eksponiranosti, međutim nije nam svjedeno kako dolazimo do nje. Da pojednostavim: lako je i brzo uz pomoć imućnog rođaka bezidejnoj publici i maloljetnicama prodavati riffove i motive već odavno poznate svakome tko je ikada na nekoliko minuta pogledao “zločinački” MTV, teško je i sporo sam osmisliti i realizirati nešto svježe za ljude koji bi pratili glazbu i bez Story Nove Super ili kako se već zvalo.
Zadnje dvije godine stvarno ste svirali po svim zagrebačkim klubovima. Navikli smo čitati i slušati o profesionalnosti velikih diskografskih kuća iz inozemstva čiji su agenti komad inventara u demo klubovima. Whiskey-A-Go-Go rodio je Doorse, Rainbow Guns ‘N’ Roses. Naravno da se šablona američkih produkcijskih kuća ne može usporediti s hrvatskim apetitima, ali kakav je slučaj po tom pitanju u Hrvatskoj?
Slučaj nije postojan. Agenta ili menadžera koji iz sjene ulazi perspektivnom bendu nakon dobre svirke u backstage, prima ih za ruku i dobronamjerno navodi kroz bespuća glazbene idnustrije nikad nismo vidjeli niti čuli za ikog tko jest. Ovdje se radi po „uradi sam“ principu. Srećom pa živimo u eri interneta pa možemo relativno lako reklamirati sami sebe putem raznih društvenih mreža, ne znamo kako se ovdje itko „probio“ prije interneta. Jedino se bojimo da odgovor možda nije: lakše.
Zasad u vašem rosteru postoji jedan album poluprofesionalne kvalitete pod etiketom JeboTona. Sad mi ispričaj sve o JeboTonu. Meni se osobno čini kao sindikat bendova, u svakom slučaju unikat od suradnje na ovom nivou.
Na pitanje „Što je zapravo JeboTon?“ smo svi zajedno odgovorili već toliko puta da bi čovjek očekivao da ćemo imati suvisli odgovor. Ne znamo ni sami, nazovimo to udruženjem bendova čiji se članovi više ili manje poznaju od nekud jer koliko god to bilo teško priznati jednom Purgeru – Zagreb je selo. Možemo to nazvati i neprofitnom organizacijom kojoj je svrha međusobno potpomaganje u bilo kojem obliku; posuđivanja opreme, posuđivanja članova bendova za snimanje nekih kompliciranijih dionica, ako za to postoji potreba, međusobno proširivanje publike, kolektivno izrađivanje plakata za svirke… Sve kreće od one: zajedno smo jači. I jest tako. A sve je počelo željom da napravimo dobru reklamu za prvu kolektivnu JeboTon svirku u Boogaloou, osnovali smo tzv. JeboTon Ansambl, spoj bilo kojeg člana bilo koje grupe iz JeboTona koji je imao volje ili znao svirati ikakav nazovimo to egzotičniji instrument, saksofon, trombon, harmonika danas čak spada u tu kategoriju… Bilo što što se može odsvirati unplugged. U toj formaciji smo svirali po centru Zagreba i bili kolektivno iznenađeni izvrsnim reakcijam publike, ali i izvrsnom količinom novaca koji se nakupio u šeširu. Kako je taj novac potrošen je već drugi par rukava… Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
