Ekstravagantna tijela – Ekstravantne godine su više od izložbe, to je društveni događaj koji zahtjeva angažman od doručka do večere.

Posljednji rad koji je u formi performansa bio predstavljen u postavu izložbe bila je umjetnikova majka na kauču, Siniša Labrović posjeo ju je tamo pod naslovom “Molim te sjedni kraj moje majke i kaži joj nešto lijepo”.
Galerija aktova Toma Gotovca za uvod u izložbu Ekstavagantne godine idealno se uklopila u razmišljanja o disfunkcionalnosti starog tijela za uživanje u spolnosti. Slične osjećaje izaziva i rad autorice Ane Álvarez-Errecalde postavljen među posljednjim izlošcima: kolekcija trikoa s printom tijela starih osoba u prirodnoj veličini. Ideja je primjenjiva recimo za maskembal. Kostimirana grupa ostarjelih nudista sigurno bi privukla pažnju, a nažalost, vrlo vjerojatno i zgražanje.

Za grotesku je u toj večeri otvorenja ipak bio zadužen Mario Kovač koji je svoj elvisovski egzibicionizam ispucao kao frontmen benda Blue Suede Shoes s atraktivnim pratećim vokalima u prigodno, ekstravagantim godinama. Koncert je srećom kratko trajao pa su brojni okupljeni mogli nastaviti ćaskati uz kuhano vino i pečene kestene, a nešto kasnije i zaplesiati na nenametljivo profinjenu glazbenu podlogu DJ Borovicha.
Ekstravagantne godine nešto su poput rada u procesu, dvosmjerni umjetnički postav pa do kraja njenog boravka na Jezuitskom trgu može se štošta dogoditi. Na dan kad je američki maskembal, 31. listopada, Sanja Iveković održati će ondje Vještičje sjelo.