Graz kao destinacija jeftinije kupnje stanovnika ex Yu nije posve nestala i prestala, samo je pitanje u koji centar danas klinci idu s roditeljima: gradski ili shopping centar?
Prije dvije godine organizatori Assemblija uspjeli su dobiti od gradskih vlasti i privatnih vlasnika na korištenje dvadesetak neaktivnih lokala duž nekada važne trgovačke ulice Annen straße. Taj potez zahtijevao je od volontera festivala veliki entuzijazam oko čišćenja i pripreme izložbeno-prodajnih prostora. Kod umjetnika koji su na tri dana nastanili ugašene trgovine, koncept “oživljavanja” napuštenih lokala bio je izvrsno prihvaćen. Dizajneri za koje nije bilo mjesta u trgovinama dobili su kontejnere smještene na većim križanjima ulica.
Najam, dostava kontejnera, uzurpacija javne površine tim činom bili su samo jedan u nizu troškova i problema organizatora. Nažalost, koncept je ostao na tom jednom pokušaju ponajviše iz razloga što je bilo iznimno zahtjevno pronaći zajednički jezik sa svim vlasnicima prostora. Prilično derutno stanje nekih lokala samo je ilustriralo bijedu ljudskih odnosa kada je u pitanju zajedništvo u upravljanju umrtvljenom imovinom. Asseblyjev eksperiment iz Annen straße interesantna je ideja koju gradske vlasti i građanske inicijative ipak ne bi trebale isključiti iz vidokruga.
Ove godine izložbeno-prodajni prostor okupio je sve dizajnere na trećem katu stare austrougarske upravne zgrade u neposrednoj blizini glavnog trga. Ta lokacija nije potakla sudionike na neki veći stupanj međusobne komunikacije u odnosu na uličnu verziju festivala dvije godine ranije, već gotovo suprotno.
Razasutost po uličnim lokalima kod okupljenih izlagača proizvodila je svojevrsnu euforiju koja je privukla stvarno veliki broj slučajnih prolaznika koji su s radošću prihvatili da je kvart između centra i glavnog kolodvora živnuo, pa makar i na samo jedan vikend. I ove godine festival je posjetila brojna, većinom ženska publika koja je bila prisutna na modnoj reviji.
Znak velike robne kuće K&Ö (Kastner i Öhler) bila je lavlja glava i simbol kupovine u osamdesetih godina prošlog stoljeća, simbol hrama šoping hodočasništva iz vremena kada nije bilo Ikee i kada je cijela ex Yu regija išla u Austriju po kilu Minasice.
Negdje paralelno s pojavom prvog crtića “Lion King” ova je robna kuća napravila promjenu vizualnog identiteta u nekakve šarene pravokutnike. U novim tržišnim uvjetima K&Ö svake godine jednom modnom dizajneru koji sudjeluje na Assembly festivalu dodjeljuje nagradu i priliku da svoju kolekciju prodaje na dizajnerskom odjelu njihove robne kuće u Grazu. Ove godine nagradu je primila austrijska dizajnerica koja je ujedno i jedna od organizatorica festivala Bettina Reichls. Odluka je posvjedočila svim prisutnim dizajnerima u konkurenciji, kako je u Grazu ove sezone na snazi moda “ruka ruku mije” unutar organizacije.
U relativno maloj sredini, u kojoj nitko ne žuri toliko da vam ne bi uzvratio osmjeh i pokazao najkraći put do mjesta koje vas zanima i istovremeno uz sveprisutan globalizam kroz lica najrazličitijih nacija i rasa prolaznika vrlo vjerojatno je tajna formula kojom je Graz sebi deseti po redu u svijetu priskrbio Unesco-vu titulu “grada dizajna”. Festivalska organiziacijia CIS koja je za status aplicirala pomoću izdašnog budžeta pokrajine Styria idu direktne zasluge. Graz i Zagreb nisu povezani željeznicom, a udaljeni su svega 160 kilometara, vjerojatno da kojim slučajem mladi iz oba smjera ne bi na siguran način stigli od jednog do drugog srednjoeuropskog gradskog centra.