U Močvari i Pogonu Jedinstvo u Zagrebu ovoga je tjedna održan međunarodni trodnevni Substrat festival u organizaciji platforme Eenlarge Europe.
Ima nekih slabo poznatih pojmova u leadu, pa evo: Substrat u Močvari bio je jedna vrsta omanjeg showcase festivala, koji nije uključivao kompletnu glazbenu industriju, već klubove, odnosno njihove vlasnike ili voditelje, kao i pojedince, agencije i institucije čija je djelatnost ovako ili onako vezana uz klubove. Nadalje, Eenlarge Europe je zajednica umreženih klubova uglavnom stacioniranih u bivšim komunističkim državama, dijelom pokrenuta i novcem iz europskih fondova. Od hrvatskih klubova u Eenlarge ušli su Močvara iz Zagreba i Azimut iz Šibenika.
Kad smo već kod slabo poznatih pojmova, evo još jednog: Ravno no da. Tako je, naime, mađarska ekspozitura Eenlargea u PR objavama imenovala ovaj portal, koji je imao svog predstavnika na panelu nazvanom „Nicanje scene: Prema zdravom ekosistemu koncertnih prostora“. Kad bismo tu ubacili neke interpunkcijske znakove, evo recimo: Ravno? No, da!, dobili bismo jedan sasvim pristojan ravnozemljaški portal.
Nisu na Substratu prevladavali isključivo slabo poznati pojmovi, bilo i onih koje itekako dobro poznajemo: novac, publika i scena. U proširenoj varijanti, ovi pojmovi postaju problemi za koje se konstantno, pa tako i na Substratu, traže rješenja: nedostatak novca, mlada publika koja je većinom nezainteresirana i potpora alternativnoj sceni koja je u pravilu kvalitetna, progresivna, dekintirana, neshvaćena i frustrirana.
Je li Substrat ponudio rješenja tijekom svih tih tribina, panela, rasprava i prezentacija koje su događale u četvrtak i petak tijekom dana u Močvari i Pogonu Jedinstvo? Nije, jer konačnih rješenja zapravo i nema; novca će uvijek nedostajati, publike uvijek može biti više, a alternativcima će uvijek faliti više jeftinih prostora za probe, medijskog praćenja i općenito idealnih uvjeta za kreativni razvoj. No, Substrat je, poput većine regionalnih druženja ovakvog tipa, pokazao da taj tzv. ekosistem koji okružuje scenu i klubove raste. Od export agencija, preko raznih platformi i mreža do studentskih organizacija, portala i glazbeno orijentiranih PR-ova… svi su oni tu s ciljem da honoriraju ili promoviraju. Dakako, opet je tu svatko sam za sebe, klubovi i bendovi, sve ovisi o njima i njihovoj volji da se uhvate u koštac s birokracijom, legislativama, natječajima, skupnim mailovima i grupama na WhatsAppu, a sve ne bi li dohvatili kakvu EU potporu, turneju ili postali vidljivi na europskoj glazbenoj mapi. Postali samoodrživi i opstali.
Većina klubova iz ove proširene istočnoeuropske regije ima, naravno, slične probleme. A jedan od njih je i publika, pogotovo ona mlađa, koja je, čuli smo to više puta, nekako putem izgubila prilično kulturoloških navika, poput odlazaka na koncerte. Nije da se nećemo složiti s takvim tvrdnjama, no video-demantiji ili barem naznake da „ima nade“, stizali su nam na mobitel u petak navečer – za vrijeme defilea srpskih, hrvatskih i slovenskih bendova u Močvari – iz šibenskog Azimuta gdje je vladala totalna beatlemanija na Supervalu, festivalu školskih bendova pokrenutom u OŠ „Grigor Vitez“ u Zagrebu. Superval je trenutačno na turneji, ovog vikenda prošli su kroz Šibenik i Rijeku, i očito izazvali neslućene količine srednjoškolske euforije.
Euforije je znalo biti i u noćnim satima u Močvari, od srijede do petka. Pogotovo dok su na pozornici bili tripoidni Seine i krvožedni etno Nemečeka. Dobar odjek imala je i milozvučna Čuvarkuća, kao i mistični prog-rock Skotnog vraga. U ušima su nam ostali i Laplander, novi adut beogradske izdavačke kuće Anderklas, zatim začudni mađarski bend Palanda i rumunjski art-rokeri Zimbru. Na šanku se dosta vremena pričalo i o Revirginu, dvojcu iz Čakovca čiji visoki nervozni frontmen čitavi koncert stoji na nožnim prstima poput baletana. Da, malo jesu rip-off Talking Headsa, ali dovoljno je to suludo izgledalo da su pridobili simpatije.
Ovo je bilo prvo izdanje Substrata, bit će ih, kažu iz Eenlargea, još.