U posljednjoj MIMO epizodi pod nazivom ‘Zvučna aromaterapija još neodsanjanoga’, prikazanoj u nedjelju 12. studenog u Muzeju suvremene umjetnosti, ukazala nam se jedinstvena prilika poslušati dva benda posve različitog izričaja – senzaciju u nastajanju Svemirko i kultni Šumski.
Svemirko je pop senzacija u nastajanju, mladi bend koji je svoje postojanje obznanio debut albumom “Vanilija”, objavljenim pod etiketom ‘Više manje zauvijek”. Frontman, gitarist i autor kompletnog materijala Marko Vuković, nekoć znan kao Kimekai i Nikonar, žanrovski je okvalificirao zvuk Svemirka kao emo-macho synthpop, a vlastiti dugosvirajući prvijenac pod ovom inkarnacijom nazvao zbirkom zvučno-aromatičnih i plesnih pop pjesama na tragu onih koje su nekoć, u romantičnim osamdesetima, palile i žarile među širim slušateljstvom zemalja koje nastanjuju narodi južnih Slavena.
Sa zvučnog aspekta gledano, u pitanju je modernistička nostalgija, svojevrsno ljubavno pismo lo-fi produkciji synthwavea osamdesetih, osvježena miomirnisnim ispovijednim tekstovima, ljubavnim žalopojkama pisanih iz fokalizacije ranjivog, otuđenog muškarca koji promatra planetu, ljude i događaje i osjeća se potrebu ogoliti i priznati svoju nemoć pred ženom od koje očekuje spas.
Album “Vanilija”, kojega je bend Svemirko predstavio nedjeljnim koncertom, prepun je raznih proturječja: istovremeno je melankoličan i plesan, depresivan i optimističan, prepun poletnog ritma i vokalne sjete. Iz pjesme u pjesmu, kao da je u pitanju jedna neprekinuta pjesma, dosljedno monotono, gotovo nehajno pjevanje u kontrapunktu je s ljubavnom tematikom cijelog albuma, pa zvuči gotovo kao da se autor zgraža nad samim sobom, a predivna namjerna neugođenost sintesajzera u kombinaciji sa čistim zvukom gitare, bez distorzija, zvuči pomalo orijentalno i postaje svojevrsni potpis benda, koji odaje dojam brižljivo isplanirane naivnosti koja je hommage analognom vremenu koje se ovim albumom pokušava rekreirati.
Peteročlani bend, koji je tek ljetos započeo s predstavljanjem albuma uživo, otvorio je MIMO koncert prvom pjesmom s albuma, “Ženom od vanilije”, te suvereno odsvirao gotovo čitavu “Vaniliju”, ali i neke pjesme koje nisu uvrštene na album, poput “Zbogom proleteri” i “Noćni pokreti”. Koncert su zatvorili ultimativnim hitom, invokacijskim krikom “Vrati mi se još jedanput”, koji su izveli u ponešto produljenom izdanju u kojem su u intru pjesme demonstrirali kako se s ovim materijalom može poigravati i pomicati ga prema psihodeličnom noise popu, ovisno o tipu koncerta. Pa iako je MIMO projekt koji je usmjeren na odgajanje publike koja koncerte sluša sjedeći, ne stvarajući pozadinsku buku inherentnu klupskim koncertima, Svemirko je dobar dio publike naveo da pleše u sjedalicama.
Nakon desetominutnog razgovora s filmskim montažerom i DJ-om Vjeranom Pavlinićem te glazbenim urednikom Domagojem Šiljegom, koji su podijelili angdote o bendovima, na scenu su stupili Šumski, krautrock bend koji je izniknuo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te od svog osnutka 1991. godine do danas objavio četiri albuma i stekao kultni status na nezavisnoj sceni, posebno nakon raspada, kako to obično i biva. Originalna trojka, koju su sastavljali gitarist, tekstopisac i vokalist Marin Juraga, basist Kornel Šeper i bubnjar Viktor Krasnić, nakon dugogodišnje hibernacije ponovo je aktivirala bend, pridruživši mu Franju Glušca na gitari i iskusnog Igora Pavlicu na trubi, a za povratnički MIMO koncert i Stanislava Kovačića na električnom violončelu.
Šumski je otvorio svoj koncert “Ostrvom ledenog kita”, što je i naziv petog albuma kojega upravo snimaju. Započeli su koncert sviranjem na metalnim peharima kojima su evocirali zvukove šume, noći, svemira, uvevši nas time polako u svoj eksperimentalni i avangardni mikrokozmos. Prošaravši po opusu, odsvirali su jedanaest pjesama, od onih koje bismo mogli svrstati u inteligentni melodični pop Haustorskog tipa, do noise instrumentala, među kojima su se našli i “Javor”, “Ronioc”, “Partizani”, “Predaj se”, “Djedica”, “Zidovi su čisti”, ali i realistična brojalica “Prijatelji se sele na selo”.
Premda su u prošlosti, unatoč eksperimentiranju sa zvukom, Šumski često zvučali minimalistično, s pridruženim trumpetom i violončelom zvuk benda se znatno zakomplicirao, odvevši ga u neke jazz improvizatorske vode u kojima slušatelj može samo zažmiriti i prepustiti se neočekivanim, bujnim instrumentalnim uzbuđenjima pomiješanim s ugodnim i nenametljivim, gotovo utješnim vokalom Marina Jurage, popraćenim vokalima Šepera, Pavlice i Krasnića. Koncert su zatvorili pjesmom “Duh mladih na verandi” koju su majstorski odveli u fade out istim onim postupkom kojim su koncert i započeli, svirkom na metalnim peharima.
Iako Šumski u nedjelju nisu odsvirali svoje najpoznatije hitove “Baba spava” i “Tito”, priredili su odličan, konceptualan povratnički koncert publici koja je bila sastavljena od starih fanova koji su već imali priliku gledati ih u Močvarnom miljeu, ali i onih mlađih koji su s nestrpljenjem očekivali vidjeti zbog čega je bend zapravo doživio kultni status. Novi će album, za čiju se produkciju upravo prikupljaju sredstva crowdfunding kampanjom, po svoj prilici pokazati koliko su se i članovi benda Šumski razvili kao glazbenici i ljudi u periodu kreativne hibernacije, ali i kako se zvuk jednog benda neprestano treba razvijati i mijenjati.
Objavljeno u suradnji s glazbenim magazinom Cantus i projektom Medijski Inventar Muzičkih Originala.