Radilo se o jednom od najposjećenijih, ako ne i najposjećenijem nastupu u osam godina Tramonta.
O grupi Šumski stvarno sam pisao puno tekstova, bilo da se radilo o recenzijama, izvještajima s koncerata ili velikom intervju koji smo svojedobno radili za jedan dnevni list. Samim time, uvijek imam osjećaj da ću se ponavljati ili, u nešto boljem slučaju, kompilirati dosad napisano o njima, zbog čega me razveselilo kada sam čuo da na krčki Tramonto dolaze u postavi u kojoj će Franju Glušca, Igora Pavlicu i Stanka Kovačića zamijeniti Sven Matijević na saksofonu i Josip Šustić na gitari. Naravno da nemam ništa protiv prvospomenute trojke, ali mi je bilo drago što ću u tko zna kojem po redu reportu s nastupa Šumskih već u startu imati barem jedan novi moment. Istovremeno, međutim, nisam bio siguran hoće li i u kojoj mjeri Josip i Sven uspjeti nadomjestiti sve ono što su na posljednja dva albuma odsvirali gitarist, trubač i violončelist grupe, no već poslije uvodne “Ostrvo ledenog kita” bilo je jasno da nema baš nikakvog razloga za brigu.
Prije samog izvještavanja o tome što su i kako svirali, treba reći da se radilo o jednom od najposjećenijih, ako ne i najposjećenijem nastupu u osam godina Tramonta, kao i da je atmosfera više podsjećala na koncert koji se održava na rođendanu ili kakvoj sličnoj zabavi nekog od bendovih prijatelja. Šumski su tako članovima nekadašnjeg krčkog sastava Mamojebac u srijedu posvetili ni sam ne znam koliko pjesama, stvari najavljivali zajebancijama poput ‘evo još jednog hita Novih Fosila’ ili ‘Kornel će po završetku zainteresirane učiti plesu na jednoj nozi’, a i nakon zadnje izvedene pjesme prostor ispred bine prekrio je zaista impresivan broj ljudi koji su željeli kupiti nešto od mercha ili samo popričati s glazbenicima.
Što se set-liste tiče, ona je bila manje-više ravnomjerno podijeljena između dva posljednja i po sudu potpisnika ovih redaka najbolja albuma, uz povremeni ‘blast to the past’ u obliku minijature zvane “James Brown” ili “Malog sata” s 23 godine stare ploče “Baba spava”. Za neupućene, premda sumnjam da je previše takvih među onima koji će čitati ovaj tekst, referentne točke Šumskih moguće je naći u stvarno širokom spektru stilova koji počinje u Zagrebu i nasljeđu Haustora ili Vještica, nastavlja se beskompromisnim eksperimentiranjem krautrock titana i završava negdje u bespućima Afrike i Južne Amerike otkuda su ‘doputovali’ često nepravilni ritmovi koje izvodi bubnjar Viktor Krasnić. Sve važniju ulogu grupe imaju i klavijature, odnosno programming Svena Pavlovića koji zvučnu sliku ipak čvrsto drži u dvadesetim godinama dvadeset i prvog stoljeća, a imali smo prilike i uvjeriti se da međuigra gitara Josipa Šustića i Marina Jurage ne zaostaje za onom koju Jura inače izvodi s Franjom.
Zajebancija između pjesama povremeno je djelovala kao skoro pa sušta suprotnost tematici pjesama, bilo da je riječ o nostalgičnom gledanju unatrag (“Djedica”, “Vinodol”, “Prijatelji se sele na selo”), bijesu izazvanom životom u zemlji koja i dalje ‘zaudara na fašizam’ ili polaganom, ali sigurnom gubitku vjere da ‘budućnost još čeka nas’. Možda se u tome krije i najveća vrijednost Šumskih – koliko god stvari oko nas izgledale crne i bezizlazne, uvijek možemo zaploviti prema njihovom ostrvu ledenog kita, vječnoj oazi nekog zdravijeg i boljeg svijeta. Pa makar i izmaštanog.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
