Koncertni report - stranica 3

Tkogod je sinoć došao na Šalatu zamišljajući Taylora na barskom stolcu s akustičnom gitarom pod rukom, vjerojatno je već nakon prve pjesme shvatio da se gadno prevario.

Na istoku ništa novo?

Koncert s 200+ ljudi u gledalištu teško se može proglasiti spektakularnim, ali Mildlife su iz njega izvukli maksimum i nakon 90-ak minuta svirke pobrali ovacije svih prisutnih.

Čovjek koji si je za umjetničku misiju zacrtao revitalizirati instrument koji već stoljećima djeluje arhaično i sinoćnjim je nastupom na nasipu dokazao da taj zadatak i nije onako neizvediv kako bi nam se intuitivno mogao činiti.

Rammstein ne trebate obožavati, ali ga morate doživjeti.

Novi bend prekaljenih muzičara zagrebačke rrock scene predstavio je sinoć svoj album prvijenac ‘Loves and Curse’.

Bilo je nemoguće odbiti poziv u Makedoniju na novi susret najvećeg jazz vokala u posljednjih dva desetljeća i big benda koji je od njihove posljednje suradnje na Zagreb Jazz Festivalu postao Nacionalnim jazz orkestrom.

Dva seta poremećenog makabričnog kabarea i jedna predugačka pauza između njih.

Dvostruki report s prilično oprečnih zbivanja u još jednoj koncertno bogatoj zagrebačkoj proljetnoj večeri AD MMXXIV. Ili možda MMLXXXIX?

Funeral doom dvojac iz Seattlea zatresao je sinoć Mediku mračnom epopejom ‘The Clandestine Gate’ na koncertu o kojemu će 200 duša koje mu je svjedočilo zasigurno još dugo pričati.

Doringo za premijernu večer novog programa ‘Žarišta’ nije bio gurnut u vatru, već upravo suprotno, priliku za kvalitetan gig pred publikom je dobio bend koji ju je i zaslužio.

Prvomajski inkubator svojevrsni je korak dalje u odnosu na program Tramonto Sessions iza kojeg također stoji ekipa iz udruge Kreativni Krk.

Petnaesto izdanje Zagreb Jazz Festivala na pozornicu Kazališta Kerempuh dovelo je kvartet kubanskog pijanista Roberta Fonsece koji je svoj glazbeni čelik kalio s najslavnijim imenima okupljenih oko Buena Vista Social Cluba.

‘Mi smo Eva Braun i svirat ćemo ljubavne pesme’, tako je otprilike sinoć glasilo prvo obraćanje sa stagea koje je vjerojatno i najtočniji opis ovog benda.

Dva finska i jedan estonski metal sastav fino su razdrmali Vintage Industrial bar u nedjeljnoj večeri koja je označila kraj snažnog vikenda za žestoku glazbu u Zagrebu.

Mladi zumbuli imaju dovoljno aduta da zauzmu važno mjesto na punk sceni, pa i šire.

Kako kaže jedan prastari grafit – ‘da nema haosa, ne bi bilo stvaranja’.

Četiri godine nakon posljednjeg nastupa na pandemijskom drive-inu ispred zračne luke, Kawasaki 3P se vratio pred zagrebačku publiku i nastavio s njom voditi ljubav nakon coitus interruptusa od 1400 dana.

Iako ih publika nije gledala u jednakom broju kao kad su pozornicu dijelili s Daliborovim granjem u rasprodanom Boogaloou, momci iz Skotnog vraga dokazali su da veću posjećenost svakako zaslužuju.

Nove stvari, stare stvari – manje je važno, jer sinoć se baš svaka pjesma urlala kao da je posljednja na svijetu.

Rasprodanim koncertom gospel i blues dive Lizz Wright otvoren je 15. Zagreb Jazz Festival.

Yin Yin su se u klub na Savskom nasipu vratili poslije dvije godine i privukli značajno veći broj ljudi, što se može pripisati hypeu, ali i aktualnom albumu ‘Mount Matsu’, njihovom najzaokruženijem djelu dosad.

Divljaci su oni, špiljski ljudi, barabe i bitange kakvih dugo i predugo nije bilo na domaćoj sceni.

Kako je Emiru Fuluriji pala na pamet ideja spojiti alter sevdah s ciparskom avant-folk psihodelijom vjerojatno nitko neće dokučiti, ali čovjek je još jednom pokazao da ima dobre ideje.

Kandžija kojeg smo vidjeli sinoć bio je jedan zamišljeniji, skromniji i u svakom pogledu zreliji Kandžija od onoga koji nas je na istoj pozornici dočekao prije godinu dana.

Orijentalni melos, psihodelični rock, političke poruke i izostanak basa bile su glavana obilježja premijernog nastupa turske zvijezde Gaye Su Akyol u Močvari.

U subotu je Zagreb vrvio koncertima i svirkama, ali zagrebački pioniri rokenrola bez beda su rasprodali Veliki pogon.

Priča o JeboTonu jedna je od najpozitivnijih i najljepših na našoj sceni.

Klinaca još uvijek ima i da, traže zabavu, ali traže i svoje glas i mjesto na sceni, pretenciozno, čvrsto, bučno i bez kompromisa – baš kako treba.

Premda sam na koncertima barem jednom tjedno, ne sjećam se kada sam zadnji put svjedočio tome da publika dodatni bis neumorno traži (na kraju i dobiva) čak i kada je glazba s razglasa već počela svirati.