Marin Živković

Šest godina nakon prvijenca ‘Things You Can’t Put Your Finger On’, s kojim je ime Mary May u rekordno kratkom roku bilo upisano u kartu jedne od ‘najboljih destinacija’ domaće bujajuće kantuatorske scene, pojavio se album nasljednik ‘Now Tell Me How You Break’.

Ujutro me dočekao mail Australske lutrije s Gmail domene u kojem mi čestitaju dobitak od 1,5 milijuna dolara i da im hitno trebaju moji podaci. Dok sam bez previše razmišljanja bacao u koš taj ‘obećani keš’ pomislio sam da se najveći dobitak uistinu dogodio jučer, ali time što sam otišao na koncert Mary May u Vintage Industrial Bar. Pozdrav sunčanoj Australiji uz opasku da se za 1,5 milijuna ne dižem iz kreveta, ali da ću zbog reporta s dobrog koncerta uvijek rado sjesti pred tipkovnicu i pri tom zaboraviti čak i na doručak.

Mary May je u subotu očekivano napunila gledalište Kinoteke i nakon pandemijske suše sa svojim bendom dokazala oduševljenoj publici da bi u drugim okolnostima vjerojatno bila jedan od najhvaljenijih izvoznih domaćih glazbenih proizvoda.

Domaći Pass The Hat Records specijaliziran za objavu glazbe snimljene iz prve (dakle bez ponavljanja i dosnimavanja) je album ‘Things You Can’t Put Your Finger On / Live’ prezentirao poput Porschea u našim domaćim diskografskim uvjetima u kojima nezavisna vinilna izdanja obično idu na neku jeftiniju varijantu.

Predstavljanje albuma prvijenca nove domaće kantautorice, ujedno i prvi samostalni koncert Mary May izazvao je sinoć velik interes u zagrebačkoj Močvari, no važnije od toga je da su svi okupljeni svjedočili istinskom rađanju novog jakog koncertnog imena, bez imalo dvojbe.