Udruga za promicanje jazz glazbe i kulture JAZZart je povodom vokalne radionice koja se održala ovaj vikend u Zagrebu predstavila renomiranog vokalista – Guillerma Rozenthulera.
U Zagrebačkom kazalištu lutaka Guillermo Rozenthuler predstavio je ne tako poznati brazilski repertoar. Nastupom koji je srećom postao poslastica za ljubitelje glazbe u Zagrebu, Rozenthuler je još jednom osvijetlio lokalnu scenu svojim virtuoznim vokalnim talentom i karizmatičnim šarmom. Rođen u Argentini, ovaj je vokalist u nekoliko ranijih prigoda pokazao svoje umijeće u stilovima od tradicionalnog tanga (koji izvodi od svoje jedanaeste godine) do mainstream jazza. Ovog puta odlučio je posvetiti koncert glazbi iz Brazila, svijeta zamršenih ritmova i bogatih harmonija u kojima je Rozenthuler jednako vješt kao u onima iz rodnog kraja.
Iako je Rozenthuler poznat po očaravajućim vokalnim solo izvedbama u kojima se vješto prati na gitari, za ovaj je koncert mudro udružio snage s Joe Pandurom, istaknutim jazz gitaristom poznatim kao majstorom brazilskog idioma na svoj način i Nevenom Šverkom, klasično obrazovanim čelistom koji je glazbenom doživljaju doprinijeo muzikalnim piciccato bas linijama i senzibilnim solima s gudalom, čime je postigao savršeni melodijski kontrapunkt kako bi povezao kompleksne ritmove iz gitara Rozenthulera i Pandura.
Repertoar se vrtio oko senzualnih bossa nova te zaigranih sambi, ali je ostavio prostora i za dvije Rozenthulerove skladbe, dok je srećom izostavio mnoge pomalo pretjerano popularizirane poznate hitove koji se obično očekuju na takvom programu. To ne znači da je Tom Jobim u potpunosti izostao te večeri. Kako je koncert prolazio uslijedila je i verzija Jobimove “Favele” s motivirajućim partido alto ritmom na koji je dio publike počeo micati bokovima (koliko su to sjedala u kazalištu lutaka dozvolila) – u Faveli, kao i još jednim “Jobimom: Corcovado”, na sceni se pridružila i vokalistica Maja Savić koja je pokazala svoju verziranost i privrženost bossa nova stilu. Potom je uslijedila rezonantana obrada skladbe “Retrato em Branco Empreso” koja bi izazvala odobrenje čak i od velikog Joao Gilberta.
Nakon neophodne posvete Jobimu, došlo je vrijeme za još jednog značajnog skladatelja iz Brazila, Caetana Velosa, čija je nježna balada “Lindeza” omogućila Rozenthuleru da ostvari karakterističnu toplinu i intimnost s publikom koja ga je još više zavoljela.
Ovo je zasigurno bio jedan od događaja koji slijedeći put ne bi trebalo propustiti.