U cjelosti objavljujemo pismo koje su početkom godine dobili brojni hip hop blogeri i koje nudi dugačili pogled na trenutak u 90-ima kada je na jednom sastanku dogovoreno kako će rock u Americi preko noći postati ‘out’, dok će gangsta rap postati ‘in’ iz jednih sasvim drugačijih pobuda.
Glazbeni portal Noisey na kojem je blog Brendana Scotta donio je nevjerojatnu priču i intervju s “Freewayem” Ricky Rossom koji tvrdi da je ‘pravi’ Rick Ross, ako ste kojim slučajem čuli za froridskog repera Williama Leonarda Robertsa II aka Ricka Rossa. Njegova gangsta-rap priča opetovano baca svjetlo na povezanost glazbene industrije i američkih privatnih kaznionica, čime je opet u prvi plan izašlo anonimno pismo koje je prije godinu dana poslano utjecajnim hip hop blogerima i novinarima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=n2MVzP4MaJ0[/youtube]
Obzirom na sadržaj pisma, anonimnost njegovog autora čini se opravdanom. U ovom trenutku nemoguće je dokazati istinitost tvrdnji koje se navode u pismu, ali svakako je riječ o potpirivanju vatre teorije zavjere koje se dotaknu i David Icke u svojoj knjizi “Beskrajna ljubav jedina je istina – razotkrivanje svijeta snova za koji vjerujemo da je stvaran”. Pismo ovdje objavljujemo u cjelosti, obzirom da pretraživanjem interneta nismo pronašli njegovu verziju objavljenu na hrvatskom jeziku:
Dobar dan,
Nakon više od dvadeset godina napokon sam odlučio ispričati svijetu čemu sam svjedočio 1991. godine, a što smatram jednim od najvećih zaokreta u povijesti popularne glazbe i prije svega američkog društva. Dugo sam vagao argumente za i protiv objavljivanja ove priče jer nisam želio umiješati u nju ljude koji su bili prisutni toga dana. Odlučio sam izostaviti imena i detalje koji bi mogli ugroziti bilo čiju privatnost i sigurnost, pa i vlastitu zbog prisustvovanja nečemu u što smo bili upleteni, a da za to nismo bili pripremljeni.
Na prijelazu 80-ih godina u 90-te, moglo bi se reći da sam bio na poziciji “donositelja odluka” u jednoj boljoj, etabliranoj kompaniji glazbene industrije. Ranih 80-ih došao sam iz Evrope i brzo sam se ostvario u poslu. Tada je industrija bila drugačija nego danas. Tehnologija i mediji nisu bili dostupni kao danas, pa je industrija imala znatno veću moć nad ljudima i mogla je manipulirati kako je htjela. To može objasniti zašto sam počekom 1991. bio pozvan na zatvoreni sastanak male grupe na kojoj smo upućeni na sudjelovanje u jednu, koliko znam i danas smatram najdestruktivniju i neetičnu poslovnu praksu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2o1pnMnNnP0[/youtube]
Sastanak je održan u privatnoj rezidencijalnoj kući u predgrađu Los Angelesa. Sjećam se da se okupilo između 25 i 30 ljudi, uglavnom poznatih lica. Razgovarajući s onima koje sam poznavao sjećam se sprdnji na temu sastanka odnosno na rap glazbu za koju uglavnom nitko od nas nije baš mario i rasprave koji bi bio razlog raspravljati o njenoj budućnosti. Među okupljenima bila je mala grupa koja se držala za sebe bez namjere i pokušaja za kontaktom van svog kružoka. Sudeći po načinu ponašanja i odijevanja zaključio sam da ne pripadaju našoj branši. Neobavezna graja prekinuta je kad smo zamoljeni potpisati diskrecijski ugovor kojim smo se obavezali ne iznositi nigdje i nikome informacije koje će nam biti predstavljene. Ne treba niti reći kako su mnogi od nas bili zaintrigirani, a neki čak i uznemireni zbog toga. Ugovor nije bio duži od stranice, ali je jasno isticao posljedice kršenja u obliku trenutnog otkaza. Naša pitanja o tome zašto je sazvan sastanak u takvoj tajnosti su ostala neodgovorena. Nekoliko je ljudi otišlo pošto su odbili potpisati. Gotovo sam ih slijedio, ali znatiželja je bila jača. Jedan iz “nepoznate” grupe skupio je ugovore.
Ubrzo po početku sastanka, jedan od mojih kolega iz branše zahvalio nam je na dolasku i predao riječ čovjeku koji se predstavio samo imenom, bez ikakvih drugih detalja o sebi. Mislio sam da je on vlasnik kuće, no to nikad nisam sa sigurnošću doznao. Kratko je pohvalio sve nas zbog uspješnosti u svojoj domeni te nam čestitao što smo toga dana dospjeli tamo biti pozvani, kao mala odabrana grupa direktora. U tom trenutku osjetio sam blagu nelagodu zbog neobičnog sastanka. Tema je ubrzo prešla na to kako su respektabilne tvrtke koje predstavljamo ušle u investiranje vrlo profitabilne industrije koja bi mogla daleko više privređivati ako se aktivno uključimo. Dalje>>