Tamara Obrovac večeras će nastupiti u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, no ovog puta s proširenom postavom svog pratećeg Transhistria Ensemblea, to jest s Tranhistria Electric Bandom, pa će kako je sama kazala to biti prilika i da publika razgiba kukove, a ne samo slušna osjetila.
Naša cijenjena jazz pjevačica stalno je u pokretu, pa je pomalo i pravo čudo da je uspjela odgovoriti na pitanja za ovaj ‘tempirani’ intervju, jer osim puno obveza vezanih za glazbu i novi album, o kojem je dosta toga Tamara otkrila u intervjuu, približava se još jedan porečki Valamar Jazz Festival kojem je ona umjetnička direktorica od samog osnutka.
Za početak, kako su protekli koncerti za „Canto amoroso“ album?
Tamara Obrovac: Pa, koncerti su se odvijali prema planu i programu 🙂 Šalu na stranu, ideja je bila da se napravi mini koncertna turneja na kojoj bi se uvježbao novi materijal prije ulaska u studio, i to se za ovaj band koji najbolje funkcionira uživo dakle u sinergiji s publikom, pokazalo odličnim potezom. Na pet koncerata početkom veljače postepeno smo uigrali cijeli materijal pred slovenskom i hrvatskom publikom, te potom ušli u studio.
Ima li dovoljno kvalitetnog materijala gledano po vašim sudu za novi live album?
Tamara Obrovac: Koncert u Istarskom narodnom kazalištu je snimljen audio i video, i moglo bi biti live materijala od toga… Materijal je i tehnički i umjetnički dobar, pa se možda odlučimo i za live varijantu, vidjet ćemo.
Kada se može očekivati album?
Tamara Obrovac: Album je snimljen u studiu ArteSuono u Udinama, jednom od najjačih europskih jazz studija, koji radi za neke od najuglednijih jazz izdavačkih kuća poput ECM-a, ACT-a i sl. i prvenstvena namjera je pronaći inozemnog izdavača. Osim „Canta amorosa“ sa Transhistria ensembleom, snimili smo i „Ulika revival“ studijski album s kvartetom s Matijom Dedićem. Riječ je o reinterpretaciji skladbi sa albuma „Ulika“ iz 1998. godine, a oba sam albuma prededstavila potencijalim partnerima na Jazzahead sajmu u Bremenu gdje smo s quartetom svirali u sklopu European jazz night ciklusa. Radi se o najjačem europskom jazz sajmu, a quartet je izabran između nekoliko stotina prijavljenih bandova. Još je prerano za povratni efekt, ali neki su kontakti sa potencijalnim izdavačima već uspostavljeni, vidjet ćemo stanje stvari kroz koji mjesec, a nadamo se da će i ulazak u europsku uniju malo doprinijeti interesu za glazbu iz Hrvatske, pogotovo nakon vrlo uspješnog showcasea quarteta, sa zaista odličnim reakcijama stručne publike.
Postoji li neka anegdota vrijedna spomena s koncerta ili je možda tijekom te mini turneje nastala neka nova pjesma (kako to obično biva)?
Tamara Obrovac: Nema baš neke posebne anegdote s koncerta, ali ima sa snimanja CD-a; ovaj band i inače jako brzo snima albume, jer se svira sve odjedamput, no ovaj smo put oborili vlastiti rekord, tako da smo 10 pjesama snimili u jednom dahu, u nekih 5-6 sati, nakon čega je ton majstor potiho priupitao harmonikaša na talijanskom; Ma, već ste snimili?!? Ali su se svakako tijekom turneje pjesme iskristalizirale, sjele su forme, definirali su se neki otvoreni dijelovi za improvizacije, kako kolektivne, tako i solističke, što je i bila intencija.
Na novom albumu (bar tako piše u press clipingu) pjevaš pjesme na istroromanskom, istrorumunjskom i istroveneto dijalektima. Za istroveneto i istoromanski bi neupućeno uho moglo zaključiti kako je i jednom i drugom korijen talijanski jezik, no otkud istrorumunjski u toj priči? Možeš li nešto više reći o tome, obzirom da si i velika istraživačica kad je glazbena baština u pitanju?
Tamara Obrovac: Da, točno je, nekoliko je dijalekata zastupljeno, između kojih i istrorumunjski, za kojega govornici upotrebljavaju termin Žejanski i Vlaški, s obzirom da se očuvao u nekoliko mjesta podno Učke, Žejanama i Šušnjevici i nekim okolnim zaseocima. Ne bih sebe nikako nazvala istraživačicom, mene u prvom redu kao glazbenika zanima zvuk jezika, a Vlaški ima fascinantnu melodiju u sebi, tako da sam uglazbila stihove pjesnikinje Silvane Brkarić Krculić iz Šušnjevice, koja već dugo živi u New Yorku gdje postoji manja enklava govornika kod kojih je jezik očuvan u najizvornijem obliku. One koje to malo više zanima mogu pogledati link: www.panphonia.com DVD vol.2 u sklopu tog projekta posvećen je upravo Vlaškom i Žejanskom govoru.
Da sam kojim slučaj bio na koncertima snimanja „Canto amoroso“ albuma, znao bih u kojem smjeru kročiš, ovako morat ću to priupitati tebe. Evo neka marker bude posljednji album „Madirosa“. Gdje je „Canto amoroso“ od „Madirose“? Recimo na „Madirosi“ je bio uključen i gudački kvartet, je li Transhistria ensemle ovog puta bio proširivan?
Tamara Obrovac: Na novom albumu „Canto amoroso“ se Transhistria ensemble vraća originalnoj postavi sa albuma „Daleko je“ iz 2006. godine, a sličan je i izričaj, dakle kombinacija Istre, Mediterana i jazza. Nadam se da će se materijal moći uskoro čuti i u Zagrebu, pa ćeš moći i sam prosuditi, jer (da unaprijed odgovorim na posljednje pitanje:-) na večerašnjem koncertu u Zagrebu će shodno klupskom prostoru u kojem se održava svirati deseteročlani band Transhistria electric, koji svira skladbe sa pretposljednjeg albuma Neću više jazz kantati, znači istrijanski soul&funky groove, primjeren za cupkanje, micanje kukova i slične aktivnosti. Ali, na koncertu ćemo ipak odsvirati jednu malo prearanžiranu skladbu sa „Canto amoroso“ albuma, skladbu „Farabuti“, koja govori od dvije kvartovske bande iz Pule, u vrijeme mog djetinjstva…