‘Ulika Revival’, deveti album Tamare Obrovac, potpisan imenom Tamara Obrovac Quarteta što ga čine (malne) stalni članovi svih, vazda prvorazrednih suradničkih inkarnacija Tamare Obrovac, (kontra)basist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić, uz ‘povratnika’, klavirista Matiju Dedića, obrada je iliti reinterpretacija drugog albuma Tamare Obrovac, ‘Ulika’ (CBS, 1998.) koji je onomad zabilježila ista postava.
Pretežno melankoličnoga tona i ugođaja, ali ne bez prezentne tihe snage i neprestanog uzbudljivog vrenja, album nudi dvije skladbe manje negoli izvornik, a može se čuti kao djelo oblikovano poput vrhunskog, intimističkog jazz koncerta maksimalno usredotočenih glazbenika koji obazrivo štede tonove i fraze, nastojeći odsvirati samo one koji nude sukus toga što se želi izraziti, uvijek ostavljajući dovoljno prostora da odsvirano – bilo tuđom, bilo vlastitom rukom – primjereno odzvoni. Gotovo plaho, ali istodobno i posve sigurno, spojem spreme i iskustva s nerutiniranom, pustolovnom znatiželjom te, razumije se, muzikalnošću i darovitošću, džezistički slobodno (dakako!), uz pomno međusobno osluškivanje i komunikaciju, instrumentalno dijalogiziranje bremenito razumijevanjem, Obrovac, Dedić, Golob i Levačić vrludaju, tancaju, tkaju oko središnjih glazbenih tema i motiva pojedinih skladbi, malo kad ih se doslovno pridržavajući, no ne napuštajući ih više no što priliči.
Kako je nekom zgodom objasnio – ili „objasnio“ – naš veliki likovnjak Ivan Kožarić, većinu svojih umjetnina izvukao je, oblikovao „iz vazduha“, Tj. iz zraka, naravno, ali srpska riječ „vazduh“ u tom smislu donosi točnije asocijacije, reče doajen. Takav dojam, izvlačenja glazbe „iz vazduha“, ostavlja i ovdje zabilježena svirka TO Quarteta, svirka što pozornost ne privlači napadom i agresijom, nego pozivom na slušanje, (gotovo) na sudjelovanje u nedokučivoj, neuhvatljivoj, a tako intenzivnoj i moćnoj čaroliji prve umjetnosti. Sudjelovanje stoga što su, osim samog sviranja, za cjelovitu zvučnu kreaciju potrebni i tišina kojom će se zvukovlje razleći i u nju se smjestiti, kao i slušateljevo uho i ostali receptori koje će odsvirano podražiti i osvojiti. Na „Uliki Revival“, Quartet to čini tiho i nježno, sotto voce, tek gdjekad u, uvjetno rečeno, odrešitijem, lepršavijem, prpošnijem, poletnijem, izdanju („Tanac“, „Joh“, „Zakantaj“) ili u standardnijoj, prepoznatljivijoj formi (bluesy „Črno zlo“). Obrovac, Dedić, Golob i Levačić nipošto ne žele uznemiriti, niti narušiti ili prodrijeti u osobni prostor slušatelja, no onaj tko prihvati njihov prijateljski vab u ozračje tople tugaljivosti, ući će u svijet prepun i odmah vidljivog i skrivenog blaga koje se iznova, svaki put kao prvi put, otkriva i nakon desetaka, a bit će i nakon više slušanja dvanaest podužih skladbi (najkraća traje 5’25”, najdulja 7’03”) ukupnoga trajanja 75 minuta, dakle, onoga što je svojedobno bio standard dvostrukog LP-a.
Jazz sloboda mišljenja, kreiranja i izraza s temeljima u drevnom zvukovlju istarskog i drugog tla, tekstualno je obilježena stihovima, uglavnom Tamare Obrovac, na istarskim narječjima i jednom pjesmom na talijanskom jeziku te sljedimično i locirana u Istru, postojbinu prve dame kvarteta, u čijoj tradiciji i podneblju umjetnica, kako i valja, pronalazi nadahnuće. Čvrsta je veza očita i u sadržaju, zgodnim, jednostavnim, nepretencioznim, no ne i kakvim god stihovima (katkad tek dva do četiri po pjesmi) koji nude lokalno obojene crtice o plodovima zemlje („Vinova loza“), odnosu tj. vezi čovjeka i krajolika/prirode („Cansonietta“ Loredane Bogliun, „Šenica“), običajima („Tanac“, „Divojka“) ili zdvajaju nad neizvjesnošću sudbine i budućnosti („Joh“, „Črno zlo“ Milana Rakovca, „Ulika“). Mišljeni i uglazbljeni izvan regula i konvencija, stihovi su tako i pjevani, pri čemu je glas Tamare Obrovac više još jedan zaigran, gibak i sugestivan, doduše središnji i dominantan, no nikad razmetljiv instrument, negoli medij za prenošenje tekstom artikuliranog sadržaja.
Ne treba preskočiti ni pohvalu produkciji Stefana Ameria i Tamare Obrovac koji su se pobrinuli za toplu prirodnost, ovalnost i puninu zvuka pravog, živog, ljudskog majstorstva u vladanju stvarnim, fizičkim glazbalima.
Ocjena: 9/10
(Unit Records/Aquarius Records, 2014.)