Tamara Obrovac Quartet ‘Ulika Revival’ – Povratak Tamarinim korijenima

‘Ulika Revival’, deveti album Tamare Obrovac, potpisan imenom Tamara Obrovac Quarteta što ga čine (malne) stalni članovi svih, vazda prvorazrednih suradničkih inkarnacija Tamare Obrovac, (kontra)basist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić, uz ‘povratnika’, klavirista Matiju Dedića, obrada je iliti reinterpretacija drugog albuma Tamare Obrovac, ‘Ulika’ (CBS, 1998.) koji je onomad zabilježila ista postava.

Tamara Obrovac Quartet 'Ulika Revival'

Pretežno melankoličnoga tona i ugođaja, ali ne bez prezentne tihe snage i neprestanog uzbudljivog vrenja, album nudi dvije skladbe manje negoli izvornik, a može se čuti kao djelo oblikovano poput vrhunskog, intimističkog jazz koncerta maksimalno usredotočenih glazbenika koji obazrivo štede tonove i fraze, nastojeći odsvirati samo one koji nude sukus toga što se želi izraziti, uvijek ostavljajući dovoljno prostora da odsvirano – bilo tuđom, bilo vlastitom rukom – primjereno odzvoni. Gotovo plaho, ali istodobno i posve sigurno, spojem spreme i iskustva s nerutiniranom, pustolovnom znatiželjom te, razumije se, muzikalnošću i darovitošću, džezistički slobodno (dakako!), uz pomno međusobno osluškivanje i komunikaciju, instrumentalno dijalogiziranje bremenito razumijevanjem, Obrovac, Dedić, Golob i Levačić vrludaju, tancaju, tkaju oko središnjih glazbenih tema i motiva pojedinih skladbi, malo kad ih se doslovno pridržavajući, no ne napuštajući ih više no što priliči.

Kako je nekom zgodom objasnio – ili „objasnio“ – naš veliki likovnjak Ivan Kožarić, većinu svojih umjetnina izvukao je, oblikovao „iz vazduha“, Tj. iz zraka, naravno, ali srpska riječ „vazduh“ u tom smislu donosi točnije asocijacije, reče doajen. Takav dojam, izvlačenja glazbe „iz vazduha“, ostavlja i ovdje zabilježena svirka TO Quarteta, svirka što pozornost ne privlači napadom i agresijom, nego pozivom na slušanje, (gotovo) na sudjelovanje u nedokučivoj, neuhvatljivoj, a tako intenzivnoj i moćnoj čaroliji prve umjetnosti. Sudjelovanje stoga što su, osim samog sviranja, za cjelovitu zvučnu kreaciju potrebni i tišina kojom će se zvukovlje razleći i u nju se smjestiti, kao i slušateljevo uho i ostali receptori koje će odsvirano podražiti i osvojiti. Na „Uliki Revival“, Quartet to čini tiho i nježno, sotto voce, tek gdjekad u, uvjetno rečeno, odrešitijem, lepršavijem, prpošnijem, poletnijem, izdanju („Tanac“, „Joh“, „Zakantaj“) ili u standardnijoj, prepoznatljivijoj formi (bluesy „Črno zlo“). Obrovac, Dedić, Golob i Levačić nipošto ne žele uznemiriti, niti narušiti ili prodrijeti u osobni prostor slušatelja, no onaj tko prihvati njihov prijateljski vab u ozračje tople tugaljivosti, ući će u svijet prepun i odmah vidljivog i skrivenog blaga koje se iznova, svaki put kao prvi put, otkriva i nakon desetaka, a bit će i nakon više slušanja dvanaest podužih skladbi (najkraća traje 5’25”, najdulja 7’03”) ukupnoga trajanja 75 minuta, dakle, onoga što je svojedobno bio standard dvostrukog LP-a.

Jazz sloboda mišljenja, kreiranja i izraza s temeljima u drevnom zvukovlju istarskog i drugog tla, tekstualno je obilježena stihovima, uglavnom Tamare Obrovac, na istarskim narječjima i jednom pjesmom na talijanskom jeziku te sljedimično i locirana u Istru, postojbinu prve dame kvarteta, u čijoj tradiciji i podneblju umjetnica, kako i valja, pronalazi nadahnuće. Čvrsta je veza očita i u sadržaju, zgodnim, jednostavnim, nepretencioznim, no ne i kakvim god stihovima (katkad tek dva do četiri po pjesmi) koji nude lokalno obojene crtice o plodovima zemlje („Vinova loza“), odnosu tj. vezi čovjeka i krajolika/prirode („Cansonietta“ Loredane Bogliun, „Šenica“), običajima („Tanac“, „Divojka“) ili zdvajaju nad neizvjesnošću sudbine i budućnosti („Joh“, „Črno zlo“ Milana Rakovca, „Ulika“). Mišljeni i uglazbljeni izvan regula i konvencija, stihovi su tako i pjevani, pri čemu je glas Tamare Obrovac više još jedan zaigran, gibak i sugestivan, doduše središnji i dominantan, no nikad razmetljiv instrument, negoli medij za prenošenje tekstom artikuliranog sadržaja.

Ne treba preskočiti ni pohvalu produkciji Stefana Ameria i Tamare Obrovac koji su se pobrinuli za toplu prirodnost, ovalnost i puninu zvuka pravog, živog, ljudskog majstorstva u vladanju stvarnim, fizičkim glazbalima.

Ocjena: 9/10

(Unit Records/Aquarius Records, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh