Tamara Obrovac Transhistria Ensemble i Jazz orkestar HRT-a ‘Vila Idola’ – u ritmu muzike za ples

Tamara se i ovdje dokazuje poput mačke koja se uspješno dočeka na noge koliko god bio vratoloman let.

Tamara Obrovac Transhistria Ensemble i Jazz orkestar HRT-a ‘Vila Idola’

Jazz orkestar HRT-a postigao je u prošlom desetljeću niz kvalitetnih suradnji, posebice u vrijeme kad je njime ravnao dirigent Andreas Marinello, i uvijek treba naglasiti da je kruna tog rada bila suradnja sa zagrebačkim jazz ‘futuristima’ Chui. No koliko je bilo zahtjevno stapanje jazz tradicije velikog jazz orkestra s domaćim novim stremljenjima u stilskom crossoveru s Chuijem, nekako se čini da je suradnja s Tamarom Obrovac nametnula još teže kriterije već i prije nego li je odsviran prvi zajednički ton njenog Transhistria Ensemlea i Jazz orkestra HRT-a.

Tu je trebalo prilagoditi ne samo dvije različite strukture, već i dva potpuno različita načina razmišljanja u izvedbi – eteričnost Tamarina izričaja i konstantnog improvizacijskog osluškivanja članova njenog sastava s jedne strane i moćnog i (notno) definiranog izričaja jazz orkestra. Osobno sam i prije nego li sam krenuo u preslušavanje imao debelu rezervu kako li će to zvučati upravo iz razloga koliko nas je sve Tamara naučila na svoju atmosferičnost i često minimalistički pristup Transhistria Ensemblea bitnog u postizanju jedinstvenog ozračja pjesama.

Jest da je Obrovac naša prva glazbenica koja je u najmanju ruku definirala kako bi trebao zvučati domaći etno jazz utopljen u tradiciju mediteranskog glazbenog izričaja, no kroz godine je i ta struktura postala jezgrovita po zakonitostima i pristupima koje je sama nametnula, pa je potez omasovljenja instrumetarija i neizbježni ulazak na polje swing nasljeđa nešto što je lako moglo u potpunosti promijeniti karakter skladbi. Opasnost od disharmonije istarskog pjevačkog akcenta u srazu s big bendom bila je realnija od točke u kojoj bi se našao kooperativni sklad.

No Andreasu Marinellu treba još jednom skinuti kapu, kao i Luki Žužiću, Joeu Kaplowitzu i Zoranu Majstoroviću koji su, da iskoristim prezime posljednjeg navedenog, majstorski sačuvali obraz jazz orkestra i dali vjetar u leđa zvuku koji bi mogli krstiti u ‘istrianu’ (po uzoru na američku americanu) koji već desetljećima po najvišim standardima njeguje Tamara Obrovac.

Dakako, nešto je tu i žrtvovano, a to je intimistička eteričnost uobičajenog pristupa Tamare i Ensemblea u korist žustre ritmičnosti, ali i raskošne živosti. Dio Tamarinog opusa tako je zaživio, pomalo karikirano kazano; u ritmu muzike za ples. Time su pjesme zaigrale i za širu publiku, što Tamari nije prvi put u karijeri da radi otklone u kojima ‘zagrabi’ i među one koji je ovlaš prate. Može se reći i ovog puta uspješno, kao što je to bilo svojevremeno u suradnji s Rambom Amadeusom ili na sountracku za Hribarov hit film „Što je muškarac bez brkova“.

Naime već s uvodnom pjesmom „Kažeta“ i poletnim bubnjarskim solom Krunoslava Levačića biva jasno da neće nedostajati prštećeg ritma u nastavku, dok jedna „Črno zlo“ (možda i najstariji Tamarin koncertni adut) zvuči kao da je čekala moment u kojem će uz nju biti i razigrani big bend i to koliko precizno, toliko na momente i ‘prljavo’, taman da navuče waitovsku patinu na sebe. Ne nedostaje i dugih revijalnih uboda poput „Sama bez tebe“ i „Se me ra morta privari“ – minuciozno razrađenih donoseći perfekciju ugođaja. I dakako, Tamara se i ovdje dokazuje poput mačke koja se uspješno dočeka na noge koliko god bio vratoloman let. Ona je tu glavna i zvučni zid iza nje cijelo je vrijeme vjetar u njena leđa. Nema ni trenutka u kojem bi se osjetilo da kaska za orkestrom ili da na momente gubi uporište, dokazujući nanovo, ili bolje reći, potvrđujući status da je najbolja frontwoman koju ova zemlja ima.

Ocjena: 9/10

(Aquarius Records / HRT, 2020.)

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X