Je li Tamara Obrovac zalutala na rokersku pozornicu? – bilo je pitanje koje je visjelo u zraku i za organizatore, a djelićem i za nju samu u četrvtak navečer… Sve dok se nije popela na istu u Vintage Industrial Baru.
Dobar odaziv publike koja je zauzela i onaj obično ‘radioaktivni’ prostor pred samom pozornicom išao je također u prilog koncertu, a nemali doprinos svemu bio je i ‘kompromis’ da to bude funky večer. ‘Kompromis’ je namjerno pod navodnicima, jer što se tiče opusa Tamare Obrovac i dugogodišnjeg djelovanja, i u eventualnim kompromisima uvijek ostaje osjećaj da je većina toga ispala upravo onako kako je željela. Tako je bio i ovog puta – igrala je za raju, ali i zakucala osebujni koncert sa svojim (proširenim) Transhistria Electric Bandom.
Obzirom da je posljednjih nekoliko godina u kreativnom istraživanju i propitivanju Mediterana koji je za nju epicentar inspiracije kao što je Brazil bio za jednog Jobima, ponovno uskakanje u plesni funk, nije samo bilo plastično oživljavanje materijala snimljenog 2009. na albumu „Neću više jazz kantati“, već je imao i onu stariju klupsku dimenziju kad se „Črno zlo“ širilo zagrebačkim Ksetom, iz vremena kad je bila potpuna underground atrakcija, prije nekog li je jazz postao ‘in’ u metropoli i dok je identifikacijski proboj s „Daleko je“ uistinu bio daleko.
Ritam je ‘kuhao’ kuhao cijelo vrijeme, a improvizacije je bilo na pretek, (uz već poznate vodviljske Tamarine najave pjesama), i to tehničke improvizacije, posebice kad se dogodilo da je Žigi Golobu pukla žica na basu, nakon čega je klavijaturist Joe Kaplowitz Tamari samo klimuno glavom da nema potrebe za prekidom koncerta koji je odlično pogodio vibru već na samom početku s Runjićevom „Galeb i ja“. Koncert je bio poentiran s „Vitar u kosi“ – pjesmom za istarske bikere, „obzirom da je koncert u bikerskom okupljalištu“, kako je naglasila Tamara.
Jednostavno cijeli nastup bio je izvrsna vožnja naše ponajbolje pjevačice koju već godinama prati bend vrhunskih instrumentalista. Je li igrala za raju ili za sebe, potpuno je nebitno, kad je zadovoljstvo viđenim, odslušanim i odsviranim bilo obostrano.
Saznajte više: Tamara Obrovac: Namjera nam je pronaći stranog izdavača
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
