Tom Zé ‘Tropicália Lixo Lógico’ – mainstream Feniksa brazilskog Tropicalisma

Od cjelokupne ergele legendarnog pokreta Tropicalismo čija su vrla grla, jedni Os Mutantes, Caetano Veloso, Gilberto Gil i Gal Costa unijeli dašak internacionalizma u antimoderni Brazil šezdesetih kojim je vladala vojna hunta, duhu same ideje do kraja je ostao privržen samo renesansni čovjek – Tom Zé. Čovjek koji je unio inverziju u onu Lacanovu o djelu koje živi između dvije smrti, nakon plejade potentnih konceptualnih albuma snimio je nešto srednjostrujaško. Doduše, samo uvjetno rečeno.

Tom Zé 'Tropicália Lixo Lógico'

Može li album koji počinje dadaističkom brojalicom i psećim lavežom na loopu biti srednjostrujaški? Teško. No, rukopis Toma Zéa koji je svoj stil prozvao pjevanim novinarstvom u sebi sadrži sva obilježja brazilske popularne glazbe, od baroknog višeglasja brazilskih bachista, električne i akustične instrumente te tipičnu unakrsnu poliritmiju. On se zna proderati u ime potlačenih stanovnika favela, potpisati protestnu pjesmu protiv dječje prostitucije, a kao brazilsko narodno blago i ujedno čovjek iz žiže zbivanja čije su kolege bile u progonu ili u zatvoru, spjevao je neformalnu himnu konurbaciji „São São Paulo“…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VAabpZpXmLQ[/youtube]

Neki će reći kako je upravo on izmislio downtown scenu, iako je baš u vrijeme njenog nastanka (70-te) i širenja (80-te) taj pjevač, skladatelj i multiinstrumentalist potpuno potonuo u zaborav. Ali, tu se našao David Byrne i s kompilacijom „Brazil Classics, Vol. 4: The Best of Tom Zé – Massive Hits“ uspio ga otrgnuti od tog zaborava. Zé je poput Feniksa uskrsnuo i nastavio nizati hitove zbog kojih ga možemo smatrati i Runjićem i Zappom u istoj osobi. Od 1968. do danas, usprkos pauzama i povremenim kompilacijskim pločama, nanizao je dvadesetak albuma.

Da bismo ga jasnije mapirali uzmimo belanovski hitić „Tropicalea Jacta Est“ i posluhnimo što je sve nakalemljeno na njegovu melodioznu strukturu, od zborskog pjevanja u kojem se nadmeću muški i ženski glasovi, do raskošnih bacharachovskih orkestracija. Taj i takav Zé je zacijelo bio inspiracija jednom Jimu O’Rourkeu za njegov amalgamične pokušaje deriviranja pop-pjesme. No, specijalitet njegovog opusa svakako su dueti s pjevačicama, poput „O Motoboi e Maria Clara“ u kojoj mu se pridružuje nova brazilska diva Mallu Magalhães, pravljena po receptu pariške pop-škole.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=SpM9VcDQbj0[/youtube]

Naslovi njegovih albuma, ne dajte se zavarati, imaju dušu, iako čak dva u naslovu imaju riječ „estudando“, riječ je o istraživanju stilova narodne pjesme, bosse i pagodea. Potonji, „Estudando Pagode“ je tako niz opernih arija posvećenih potčinjenosti žena. Jedan se album zove i „Postmodern Platos“, a za inicijaciju je dobar ma koji od njih, što je rijetkost u povijesti popularne glazbe. Jasno artikulirana feministička Zéova poruka svakako je našla svoju publiku u okviru mitologije brazilske noći i masovne kulture koju često možemo doživljavati karnevalesknom. Uostalom, dadaisti na koje su se tropicalisti pozivali, te ruski futuristi koji su im prethodili upravo su modernosti suprotstavljali ženski princip kao odgovor na smrt natčovjeka čiji su veliki projekti nadilaženja tradicijskog društva, nažalost, završili totalitarizmom.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=iatxVlqQTcc[/youtube]

Novi album koji je objavljen već u prosincu ne donosi zapravo ništa nova staroj bazi fanova Toma Zéa iako će, bez rasprave, biti zanimljivo slušati ga u kontekstu novomedijskog folklora jer se u ovoj glazbi prepunoj detalja definitivno skrivaju najbolji materijali za ringtonove na svijetu. Drugim riječima, Zéa ste već zacijelo čuli a da to ni ne znate.

Ocjena: 6/10

(Independente, 2012.)

Vid Jeraj nedjeljom od 22:00 do 24:00 sati uređuje i vodi emisiju ‘Slušna obmana’ na Radiju 808.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh