TBF je u prepunom zagrebačkom Domu sportova promovirao novi studijski album ‘Pistaccio Metallic’.
Dvije i pol godine su prošle od posljednjeg nastupa TBF-a u istom prostoru. Nastupa kojim su se popeli na pop-rock tron u „zemlji seljaka na brdovitom balkanu“. Ovaj puta su to trebali potvrditi. I nedvojbeno jesu. I to sa stilom.
Krenuli su lagano, zagrijavajući sebe i publiku, pjesmom „Tragični junak“ koja otvara promovirajući album, da bi uslijedile „Tobogan“ i „Esej“ s „Maxon Universala“ s kojega je od ostalih albuma, osim zadnjeg, odsvirano najviše pjesama i time je na neki način potvrđena njegova reputacija kao vjerojatno njihovog najkvalitetnijeg ostvarenja.
Razbuktavanje atmosfere je nastavljeno s naglašeno rock izvedbom „Malo san maka“, a u malo mirnije vode odvelo je predstavljanje materijala s novog albuma – „Pozitivan stav“, „Vrag“, „San“, „Spin doktor“, „Grad spava“, „Uvik kontra“ – koji je inače odsviran u cijelosti. Taj je niz razbijen s „Datom“, koji je najavljen neverbalno, tako što se njegova slika pojavila na ogromnom video zidu koji je zauzimao cijelu širinu pozornice iza benda i na kojemu su se tijekom koncerta vrtjeli filmići tematski oslikavajući svaku pjesmu i to uglavnom uspješno. Osim „Date“ uljez je bila „Heroyix“ o čijem značenju i naboju je suvišno govoriti, a u pozadini na video zidu vijorila je hrvatska zastava.
Srednji dio koncerta obilježila je „Nostalgična“, ovaj puta odsvirana u originalnom aranžmanu, za razliku od koncerta 2009. u istom prostoru, kada je bila dio akustičnog seta. Ovakva mi je izvedba ipak mnogo draža. Spomenuo bih još i „Dalmatino“ koja albumski pliva na suhom, dok uživo, poduprta raspamećenom publikom, dobiva svoj puni smisao. Tako je uglavnom i s ostalim pjesmama s „Pistaccio Metallic“, koje uživo znatno bolje zvuče nego na albumu, koji me baš i nije pretjerano oduševio. Očito je da im je publika itekako potrebna kako bi se pokazale u pravom svjetlu. U ovom dijelu su još izvedene „Lud za njom“ te „Guzice i sise“, koja nikada ne omane – jedinstveni je okidač za ludilo.
Za dodatno raspirivanje grotla pobrinule su se dvije glavne uzdanice s „Pistaccio Metallic“ – „Mater“ i „Veseljko“. Najprije „Mater“ koja, iako je kao prvi singl rasturila sve moguće etere, jučer je ipak poslužila kao predjelo glavnom specijalitetu večeri – „Veseljku“. „Veseljko“ je hit jedan kroz jedan i to je jučer zakucano u ekstatičnoj suradnji benda i publike. Ta pjesma koja tekstualno pleše po tankom ledu, ukazala se tako kao svojevrsna himna pozitive i učinila se kao protuteža cjelokupnoj morbidnoj situaciji koja nas u svakodnevici okružuje. Ispušno ventiliranje je nastavljeno i s lansiranjem odjeba, kojega u ovoj varijanti sviraju već godinama i najuspjelija je to izvedba neke od pjesama s prva dva albuma, koji još nisu snimljeni s cijelim bendom. Kulminacija je uslijedila sa „Smakom svita“ i nekako sam pomislio da je to logičan kraj, ali to nije mislio i bend pa su završili s „Uspavankom“ koja je imala i posebnu posvetu Martini od Gogsa, ako sam dobro zapamtio.
Bis je donio sve odreda klasike :“Bog i zemljani“, „Život je lijep“, „Genije“, „Fantastična“ i klasičan završetak uz „Alles Gut“.
TBF već nekoliko godina pruža respektabilne nastupe, a ova jučerašnja prezentacija je bila na vrhunskoj razini. Bend je bio u formi, a Mladen, Luka i Saša svoje su dionice odradili pošteno i sa srcem. Doduše, Mladen je katkad zaboravio poneki stih, ali to nikako nije umanjilo izuzetno pozitivnu impresiju. Cjelokupnom dojmu je pomogao i vrlo dobro posložen zvuk, tako da su bili stvoreni svi uvjeti za nesmetano uživanje. I zaista smo uživali.