Lucky Peterson u Kinu SC – vrisci neukrotive blues zvijeri

Publika je očekivala blues, no na pozornici se pojavila ‘neukrotiva zvijer’. Na sreću nije bilo ozlijeđenih…

Lucky Peterson u Kinu SC (Foto: Zoran Stajčić)

Krivo mjesto – pravo vrijeme, krivo vrijeme – pravo mjesto… Nedokučivo je jesu li se ti stihovi Dr. Johna vrzmali u mislima Luckyja Petersona prije izlaska na pozornicu u Kino SC u subotu navečer. Ali je istina da je on bio jedini blueser na jazz festivalu i vjerojatno je odlučio napraviti nešto što će svakako biti zapaženo i ostati tema prepričavanja i kad Festival zatvori svoja vrata.

Ukratko, napravio je neuobičajeni performans kada se spustio među publiku s gitarom u ruci i krenuo na skoro polusatni pohod kroz dvoranu na kojem je solirao na gitari, pjevao, vrištao, sjedao ljudima u krilo, pa čak i stigao prčkati po miks pultu usred izvođenja Hendrixove „Voodoo Chile“. Snažna energičnost i visoki intenzitet njegove izvedbe nije nešto što se često može vidjeti. Lucky Peterson sa svojih uskoro 49 godina „drži nogu na gasu do kraja“. Sukladno tome njegova koncentracija na pjesme koje izvodi je prilično kratka – prva kitica, refren i nagla promjena. Iz brzih pjesma je naglo ulazio u balade i suprotno. Bio je poput pokvarenog džuboksa punog singlica bluesa, rocka, soula i funka čiji automat pušta pjesme slučajnim odabirom.

U slučaju Luckyja Petersona tako se činilo i njegovo često mijenjanje osnovnog instumenta. Čas je bio pred Rhodes klavijaturama, čas je u rukama imao električnu gitaru, dok je prateća ritam sekcija točno ispunjavala svaki njegov hir. A njegov hir je bio da pošto-poto uključi i publiku koju je stalno nagovarao na ustajanje i pjevanje. Radio je on to s puno žara, ali zanatski.

No pored njegovih neupitnih vokalnih sposobnosti, zaraznosti sviranja i istančanog instinkta showmana izostalo je ono glavno – koncept nastupa. U redu je nekoliko puta tijekom koncerta po sistemu „Stars on 45“ pročešljati poznata mjesta blues, rock i funk i soul standarda i time podići adrenalin publici, ali koncipirati skoro dvosatni nastup s dva bisa po tom principu stvara zamor materijala bez obzira na to tko se u upušta u tako nešto. Jer na kraju je bilo možda lakše pobrojati pjesme iz „Velike američke pjesmarice“ koje se te večeri nisu čule, nego one koje je Lucky Peterson makar i okrznuo.

Čini se nakon svega kako su klubovi Petersonovo prirodno glazbeno stanište, jer je tamo takva vrsta performansa itekako dobrodošla i naravno uvjet je da ne postoji prepreka u obliku stolaca u gledalištu, jer ovaj blueser koji je svoj prvi album snimio s pet godina spada u onu vrstu glazbenika koji žele svu pažnju i reakciju iz gledališta traže odmah. A ako je nema, uporno buši dok je ne dobije. Vjerojatno je i zato odlučio „zauzeti“ cijelu dvoranu s gitarom u ruci.

Obzirom da je nakon koncerta svoje CD-e prodavao kao alvu, blitzkrieg mu je upalio. Krivo mjesto – pravo vrijeme ili krivo vrijeme – pravo mjesto?

Ljubitelji jazza pak svoju pravu zadovoljštinu bi trebali dobiti večeras kad će Pharoah Sanders zatvoriti 7. Vip Zagreb Jazz Festival.

Saznajte kako je bilo na prijašnjim koncertima:

Pat Metheny Trio – bravurozni show najveće zvijezde JAZZG-a

McCoy Tyner Trio – prisjećanje na značajne jazz balade

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X