Prošlog četvrtka, oko 11 sati ujutro, na prvom programu HRT- a, Antun Škvorčević, biskup požeški, rekao je da se obrazovanje treba usredotočiti na čovjeka, da je nužnost kurikularne reforme u zahvaćanju šireg spektra ljudskog bića za kojeg je važno da se ne odaje materijalnim i duhovnim iskušenjima jer se onda ove nemarno reflektiraju u njegovim svakodnevnim navikama, poput one, da se primjerice, u bermudama pojavi na euharistiji; mojoj babi ništa nije bilo jasno, kaže da kako to sad ne valja, a živa su joj sjećanja na vremena kada su na odsjaj češke Zbrojovke i kardinali skidali gaće.
Baba je bonton napustila u cijelosti. Njeno je nerazumijevanje konceptualnog karaktera. Baba računa da je manjkavost naše državne telke u tome što se ona uopće ne može definirati mimo katoličke crkve. Kaže baba da povratak ovih blavora, Bilića, Dujmovića i Miljenka Manjkasa u nacionalnu kuću nije ništa drugo nego državna investicija k’o po Weberovom ključu – od pamtivijeka do danas popovi ištu advokate koji zauzvrat peru savjest misleći da vraćaju Bogu ono što otimaju od naroda. Kaže baba da bi jedna ovakva vlast egzistirala uopće, nužan joj je stabilan kanal jednosmjerne distribucije ideološkog sadržaja što je ovdje HRT.
Ovaj će vam se sud moje babe o onome što za vas nije drugo nego kleveta i objeda senilne skojevke što je onomad izjavila da predmet priroda i društvo valja preimenovati u priroda, društvo i partija, činiti strogim i ekstremnim. Ali učinite taj ustupak liberalnoj savjesti pa čujte dalje što misli moja baba, dajte da vas razuvjerim da ovo nije tek zalutali plotun u rafalu tih egzaltiranih antidržavnih pizdarija šta ih je moja baba po defaultu spremna izgovoriti da ne trepne, a kamoli da zažali. Dakle, nabraja baba, Hrvatska uživo, Hrvatska za pet, Volim Hrvatsku, Lijepom Našom, Dobro jutro, Hrvatska, Bajkovita Hrvatska, Kako je obranjena Hrvatska, I to je Hrvatska, da li može netko da se u kockasto i posere na toj televiziji pa da se zna da govno nije srpsko?
Samo bijedan narod može reproducirat ovako histeričan domoljubni patos. Sporom se oku čini da je Domovina uglađenija, osobnija i nježnija od Nacije, ali ne i tvojoj babi. Debilan je to, ruganja dostojan političko – administrativni mehanizam izgrađen na piramidi od lubanja, tričav ali učinkovit alibi za sirotinju, za umno krnjave, za duhovno sakate, za one šta ne jebu, radioaktivna prašina čiji toksični vrtlog inficira ljudska bića, izjednačuje ih i klonira, namećući im, kao konačno i ključno, sa rukom na srcu i prstom u guzici, najslučajniji od zajedničkih nazivnika – mjesto rođenja. Iza tog propovijedanja postulata nacije i vjere, metastazira tumor kolektivističke fikcije identiteta koju nije u stanju da zamisli čovjek, al’ jeste čovječuljak jer jedino u toj fatamorgani on je konačno maskiran, slobodan da u nepopravljivo i nezamjenjivo bratstvo sljubi i žohare i pacove. „Tako će i poslije ovog našeg HRT-ovog hrvatstva i vatikanstva, pojedinačna imena otići u zaborav, svi ti Dujmovići i Vujići, ali će njihova pacovska kultura ostati da živi još godinama“, rekla mi je baba.
Više nisam bio u stanju trpit to njeno ludilo pa sam pitao: „A dobro baba, plaćaš li ti pretplatu?“
Kupila je šalice i tanjuriće i stavljala ih pod otvoreni mlaz, potom ih je potapala u sudoperu, do vrha punom pjenušave i plavičaste vode. Miris na lužinu natapao je kuhinju.
„Treba ozbiljno dovesti u pitanje tvoju sposobnost da poslije svega šta sam ti rekla ti doneseš mjerodavnu odluku da me pitaš tako jednu govnariju“, rekla je baba. „Platit pretplatu značilo bi udovoljiti oholom zahtjevu tih goveda, tih kopitara šta im se pupak nazire između četvrtog i petog botuna na zakopčanoj košulji, da sama podnesem troškove financiranja vlastite ideološke indoktrinacije. Žao mi je šta te moram razočarati“, rekla je baba.
„Problem je šta mi to uopće gledamo.“
„Šta, televiziju?“
„Televiziju.“
„Čini mi se da raspored namještaja uopće ne pruža alternativu“, baba.
„Ne pruža. Dakle, po komotnoj logici zaključivanja televiziji slijedi da joj se i po feng shuiju nakači sekundarni značaj. U trci sa priljevom informacija, samu je sebe obesmislila do te mjere da ponovno podsjeća na kutiju sa malim ljudima unutra. Ona više nije nikakvo sredstvo za emancipaciju. Aseksualne, gravidne grimase Branimira Farkaša sposobne su tek da korisnike nanovo zalokotaju u očaj tegobne svakodnevice koliko god se večernje vijesti toga dana činile ohrabrujuće i poticajne. Ako za šta prokletom Švabi valja reći fala, to je onda stoga šta su optički kabeli Deutsche Telekoma obezbijedili zahvalnu mogućnost da saznamo da smo kurac od Europe na evropskim inforportalima, a ne na javnom servisu, kužiš mulac?“
„A kužim. Jel’ onda ovo medijski mrak gdje se mi sad nalazimo, baba?“
Baba se nakesila k’o pop u polumraku ispovjedaonice. „Nema medijskog mraka, jablane moj, to ti je liturgijsko svjetlo!“
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
