Prvo hvaljen, zatim odbačen, filmu o pobuni robova predvođenoj crnim propovjednikom Natom Turnerom, presudila je kontroverza iz prošlosti njegove glavne zvijezde i redatelja Natea Parkera, ali zamišljanoj oskarovskoj budućnosti filma više bi trebali na putu stajati redateljski postupci nego moralno-pravne dileme.
Dogodilo se to ubrzo nakon lanjske dodjele Oscara i njezine kontroverze poznate kao #OscarsSoWhite. Naime, lani ni jedan afroamerički glumac ili glumica nisu bili nominirani u svojim kategorijama, što je probudilo nezadovoljstvo kod brojnih crnih ljudi iz branše i šire, od kojih su mnogi bojkotirali dodjelu i slično. Festival Sundance je prvi u godini na kojem se pojavljuju filmovi koji bi za nekih dvanaest mjeseci mogli biti u konkurenciji za zlatne kipiće. U vrijeme kad je rasna kontroverza potresala Hollywood na tom festivalu pojavio se pravi crnački ep “The Birth of a Nation”.
Film ironično i nimalo slučajno dijeli naslov sa sto godina starijim rasističkim propagandnim pamfletom Ku Klux Klana D.W. Griffitha, a priča o rađanju paralelne nacije i slavno propalom ustanku crnih robova pod vodstvom propovjednika Nata Turnera u vrijeme prije američkog građanskog rata. Ovogodišnje “Rođenje nacije” tako je na Sundanceu dočekano ovacijama i u valu oduševljenja odnijelo glavnu nagradu festivala, te sve do druge polovice godine, odnosno široke kinodistribucije slovilo kao glavni pretendent za Oscara za najbolji film koji će se dodijeliti 2017. godine. Šanse da se ta predviđanja ostvare sada su gotovo jednake nuli.
Što se u međuvremenu dogodilo? Pa, recimo da je za to najveći krivac redatelj i glavna zvijezda filma, Nate Parker. Naime, kada je krenula promotivna kampanja pred distribuciju, javila se i mračna priča iz Parkerove prošlosti. Naime, suđeno mu je za silovanje djevojke, no iako je na suđenju oslobođen, njegov prijatelj s kojim je dijelio optužnicu nije, a žrtva je kasnije počinila samoubojstvo. Ta tragedija bacila je sasvim novo svjetlo na film, pa je u jednakoj mjeri u kojoj je na početku bio prihvaćen s entuzijazmom, sada pak pretjerano šikaniran i odbacivan. Stvar je okončana neuspjehom na box officeu i mlakim kritikama koje su uslijedile.
Doista, ako se jednom Romanu Polanskom mogu dodijeliti Oscari, zašto bi postojao dvostruki standard za Natea Parkera? Stvar je u tome da Parkera više diskvalificra njegov skroman režiserski doseg nego moralno-pravne dileme. Priča o Natu Turneru puca od epsko-oskarovskog potencijala. U dva sata filma, prva polovica je posvećena Natovom svjedočenju strašnim patnjama kojima su podvrgnuta njegova braća robovi na susjednim plantažama, a on im propovjeda u skladu sa zahtjevima njihovih robovlasnika i na taj način zarađuje novac svojemu. Slijedi četvrtina filma u kojoj on to više ne može izdržati i finale sa odmazdom i protuodmazdom s mnogo nasilja i užasa.
Dakako, to je narativ svake priče o pobuni potlačenih, a “Braveheartu” Mela Gibsona donio je Oscara za najbolji film i režiju. No Gibsonov iskorak od glumca u redatelja, za razliku od Parkerova, školski je primjer narativnog razvoja takvog filma, dok “The Birth of a Nation” ključni dio filma, onaj Natove pobune, izvodi tako zbrznao da je uopće teško doživjeti težinu povijesnog pothvata. Naime, osim par kadrova nasilne rasne osvete kakvoj smo svjedočili u Tarantinovom “Djangu”, u tom dijelu filma emotivno ne dobivamo ništa. Da nastavimo s usporedbom sa “Braveheartom”, scena egzekucije cilja na sličan sentiment, ali jeftino djeluje Natovo koncentriranje na mlađu verziju sebe, koja će odrasti u vojnika sjevera u građanskom ratu i označiti sljedeći korak rađanju nacije unutar nacije.
Plošnost Parkerova pristupa režiji najbolje oslikava scena koja prikazuje odmazdu robovlasnika kao reakciju na Turnerove napade. Naime, dok kadar prikazuje robove, muškarce, žene i djecu kako vise obješeni sa stabla, u pozadini svira pjesma “Strange Fruit” Billie Holiday koja govori upravo o tome. Ali moć te pjesme leži upravo u zamišljaju usporedbe mrtvih tijela s čudnim voćem na stablima, kada se vizualno spari sa istim prikazom, i pjesma i film su na gubitku. Jednostavno dojam jednog umanjuje onaj drugog, jedno je redundantno.
Potencijalna moć “velike crne nade” ovog filma u lovu na Oscare pokazala se jednako redundantnom, jer je godina donijela dovoljan broj crnih filmova da će se dovoljan broj njih i glumačkih izvedbi u njima naći među nominiranima. “Moonlight” je jedan od najhvaljenijih filmova godine, a njegova nova zvijezda Mahershala Ali glavni je akter među onima kojima se smiješi nagrada Akademije za sporednu mušku ulogu. “Fences” Denzela Washingtona donijet će vjerojatno nominacije i njemu i njegovoj partnerici Violi Davis. Ruth Negga koja u filmu “Loving” o istoimenom međurasnom paru glumi suprugu također se nada nominaciji. Za Parkerov film tu je ostalo malo mjesta koje bi trebao popuniti.
No, unatoč redateljskim promašajima, film je sasvim gledljiv, jedino ne zaslužuje ni pretjerani uspjeh kojim je krenuo, ni brutalan kraj koji je doživio. Po tom pitanju, kao da je slijedio samu putanju pobune o kojoj govori.
Ocjena: 6/10
(Argent Pictures, Bron Studios, Creative Wealth Media Finance, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
