Osjećate li zasićenje svakodnevnom životnom rutinom i karuselom anksioznih naslova medija koji pasionirano daju sve od sebe da se osjećate što lošije? Australski punk-rock trio The Chats ima rješenje za vas u obliku svojeg drugog po redu albuma, polusatne zabave prigodnog naslova – ‘Get Fucked’.
The Chats su stekli neočekivanu popularnost pjesmom “Smoko”, odnosno pratećim videom koji je 2017. godine postao viralan i lansirao bend iz malog surferskog grada iz Sunshine Coasta u mainstream. Video je u pet godina skupio 17 milijuna pregleda, a pjesma “Smoko” koja tematizira rad za „minimalac“ i pauzu za cigaretu postala je neslužbena himna radnika uslužnih djelatnosti. Koliko su u kratkom periodu postali poznati i prepoznati među kolegama, svjedoči i anegdota da su ih na koncertu u Los Angelesu 2019. došli gledati Josh Homme, Dave Grohl, Alex Turner i Matt Helders.
Za razliku od debitantskog albuma “High Risk Behaviour” kojeg je krasila doza mladenačke naivnosti, The Chats na novom albumu zvuče agresivnije i fokusiranije, no pjesme su i dalje himnični brojevi nakon kojih se osjećamo dobro i pozitivno. Na taj dojam najviše utječu razigrani i pamtljivi riffovi začinjeni odličnim solo dionicama, a za sve to zaslužan je simpatični gitarist Josh Hardy koji nosi bend na novom albumu. Već od prvih taktova bend juri u petoj brzini, doslovno i figurativno, pritom rugajući se vlasnicima nabrijanih automobila u uvodnoj “6L GTR”. Jedan od boljih trenutaka na albumu svakako je pjesma “Struck By Lightning” u kojoj basist i pjevač Eamon Sandwith doslovno pjeva o udaru munje. Pjesma je zaokružena kratkim solom na gitari čija catchy melodija ostaje u glavi satima nakon što smo poslušali pjesmu. Joshova solo dionica najprikladnije je prikazana u pratećem videu u kojem Josh uz pomoć munja lebdi iznad tla i vješto prezentira svoje sviračko umijeće.
Na novom albumu The Chats i dalje obrađuju teme i probleme iz svakodnevnog života „običnih“ smrtnika te maestralno prokazuju apsurdnost situacija s kojima se svatko iz svoje perspektive vrlo lako može poistovjetiti. Od već spomenutih iskompleksiranih vozača u presnažnim autima, kašnjenja plaće u “Paid Late”, napadaja panike u “Panic Attack” do urnebesne “Ticket Inspector” o kontrolorima karata u javnom prijevozu, Eamon i društvo svojim instrumentima nesmiljeno rešetaju nebuloze današnjeg modernog društva. „Nowhere to hide nowhere to run, Caught a ride now you’re just about done, Short fuse I’m boutta lose it, Got a bit of power ain’t afraid to abuse it“, pjevaju The Chats o kontrolorima karata koji ponekad preuveličaju svoj javnoprijevoznički autoritet.
Na sredini albuma stižemo do “The Price Of Smokes”, još jednog (punk) dragulja u kojem pjevač Eamon repetitivno ponavlja – „The price of smokes have gone up again“. Vjerojatno nema bolje pjesme koja bi na zabavniji način sažela galopirajuću inflaciju koju osjetimo na svakom koraku. Snaga pjesme ponovno počiva u gitari, odnosno catchy riffu i melodičnom leadu koji služi kao šećerna glazura Eamonovim frustracijama i metaforičkim pokušajima držanja glave na površini uslijed nesigurne ekonomske situacije.
Karikaturalni prikaz svakodnevice uz solidnu dozu humora na australskom slengu zapakiran u sonični napad sirovim i melodičnim riffovima u brzoj pratnji čvrste ritam sekcije dobitna je kombinacija Chatsa čiji zvuk nije jednoličan te se više naslanja garažnu stranu punk rock medalje. The Chats neodoljivo podsjećaju na kalifornijski The Dickies i engleski Toy Dolls, bendove osnovane krajem 70-ih koji su kroz karijeru postali sinonim za zabavu i dobar provod.
Upravo su zabava i osmijeh na licu ponekad sve što treba slušateljima, a “Get Fucked” u tom je smislu više nego dobar dodatak (duhovnoj) prehrani.
Ocjena: 8/10
(Bargain Bin Records, 2022.)