Fala spolnom organu, Ian Astbury napokon nalikuje na sebe, a bend mu uspijeva zvučati prepoznatljivo. Koncert u Splitu bio je daleko od savršenstva, ali ostat će zabilježen kao najbolji nastup The Culta u Hrvatskoj do sada. Treća sreća.
Bilo je dovoljno da se poradi na sitnicama, pa da to na nešto nalikuje. Ian Astbury je pustio kosu, obrijao se i koliko-toliko uspijevao pjevati. Doduše, pokleknuo je na svakom drugom refrenu, no naviknuli smo i na njegova puno lošija izdanja. Nakon što im je u Koprivnici isključena struja, u Zagrebu uništen zvuk, The Cult je sinoć u Spaladium Areni zvučao moćno i kompaktno, poput benda kojemu nije tlaka provesti na pozornici sat i pol vremena. A to je, što se Culta tiče, poveći napredak.
Ovaj je novinar konačno dobio priliku započeti tekst o koncertu The Culta nekom rečenicom koja ne glasi otprilike: „Jesu veliki, ali bilo je loše“. Nije bilo loše. Uopće. Astbury je prvih pola sata držao korak s raspoloženim Billyjem Duffyjem i ostatkom benda. ‘Lil’ Devil’, prva koju je oko tri tisuće fanova sinoć čulo, dala je naslutiti kako je Astbury vladao pozornicom prije dvadeset i više godina. Bio je to furiozan početak koncerta, izlazak na stage u punoj snazi. Snaga Ianovog vokala izdržala je i „Rain“, neloše je zvučala i „Nirvana“, kao i dvije nove „Honey From a Knife“ i „Lucifer“. Zapelo je tek na „Fire Woman“.
Ian Astbury bio je vidno nervozan. Glavom je platio def razbijen o pozornicu, slao je prijeteće poglede prema ton majstoru, pretjerivao u pohvalama publici. S njegove lijeve strane, stajao je potpuno opušteni Billy Duffy, pouzdani graditelj riffova, vjerojatno jedina osoba zaslužna što se grupa održava na životu. Tandem Astbury-Duffy, koji je nekada davno proizvodio magiju, jučer se nijednom nije pogledao, svatko je držao svoj dio bine i pokušavao slavno ime svog benda održati koliko-toliko neokaljanim.
Odlično izvedena „For the Animals“ s novog albuma, te dvije završne, proslavljene „Wild Flower“ i „She Sells Sanctuary“, koje je svojom gitarom izvukao isključivo Duffy, ostavile su dojam da je The Cult prestao disati pomoću aparata i da sad pomalo dolazi do daha. Aktualni album „Choice of Weapon“ takav razvoj događaja baš i nije dao naslutiti, no sinoćnji koncert jest. The Cult danas na koncertima donosi svoju nekadašnju „veličinu“ samo u tragovima, no nakon nastupa poput jučerašnjeg, barem nitko nema poriv išamarati ih.
„Horse Nation“, „Spiritwalker“ i „Love Removal Machine“ pametno su ostavljene za bis, jer Astburyjevo grlo, podmazano medom, propolisom ili čime već, ipak ne može preživjeti do samog kraja, pa su za završnu točku ostavljeni hitovi koji se uglavnom baziraju na Duffyjevim dionicama, dinamičnom doprinosu ritam sekcije i povećanim decibelima.
Astburyjev duhovni brat Jim Morrison sinoć je „slavio“ 41 godinu svoje prerane smrti. Pjevač je koncert posvetio upravo njemu, Splićani su u tom trenutku bili „kupljeni“. Atmosfera odlična, bend solidan, večer uspjela.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
