The Dandelion u KSET-u – mistična senzibilnost Natalie de Silver

Jedan od najuzbudljivijih novih sixties pop noir bendova iz Australije sinoć je svoj premijerni nastup održao u zagrebačkom KSET-u, onako kako već ‘tradicija nalaže’ kad je o novitetima riječ, pred nekih 60-70 posjetitelja, koji će također ‘kako nalaže tradicija’ zasigurno proširiti dobru riječ.

The Dandelion u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Australija je općenito u zadnjih nekoliko godina postala rasadnik kvalitetnih bendova, posebice psihodelije i srodnih joj žanrova. No postalo je moderno udarati lopatom po glavi sve što izviri iz zemlje s predznakom ‘rocka’, jer, eto, treba rock sahraniti, pa makar se kao zombie stalno koprcao i oživljavao. Priča o živahnim scenama ne ide u prilog toj agendi, pa još kad je ta scena ‘bogu iza nogu’ u Australiji, onda štošta prolazi ispod radara, tj. ako se na obzoru ne vidi neki novi gigant kao što je AC/DC, onda po toj logici na obzoru ničeg ni nema.

Ali takve univerzalne istine nema, jer eto i underground bendovi iz Australije uspiju dobaciti do Starog kontinenta i donesu sa sobom novosti iz svoje sredine. KSET je The Dandelion bukirao čitavih godinu dana unaprijed, stoga je sinoć bila jedinstvena prilika uživo uhvatiti jednu od najneobičnijih australskih glazbenih pojava koja je zavijena u velo mistike i to toliko da za nju nije znao ni organizator koncerta. U neku ruku je možda i bolje tako, jer se okupila publika koju je više zanimala glazba od nekih drugih konotacija koje se vežu uz taj sastav.

The Dandelion u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Sve je započeno s neo-psihodeličnim sastavom The Dolly Rocker Movement kojeg je 2002. osnovao i vodio pjevač i gitarist Daniel Poulter. Grupa je objavila tri albuma i tijekom karijere nastupala i s The Black Keys, no plijenila je pozornost jer je kroz svoju psihodeliju provlačila noir pop elemente šezdesetih. Poultier je potom pokrenuo sastav The Dandelion, a s time započinje i mistični moment. Naime, on je pjevao i svirao na nastupnom eponimnom mini albumu „The Dandelion” iz 2014., a iste godine usred snimanja albuma „Seeds Flowers And Magical Powers Of The Dandelion“ nestaje da bi na njegovo mjesto došla, također, gitaristica i pjevačica Natalie de Silver koja s Poulterom dijeli i određene sličnosti lica.

„Daniel nije bio sretan s puno stvari i mnogo toga se odnosilo na njegova unutarnja pitanja i probleme s drogom koji su se počeli pojavljivati. Tada sam se počela družiti s njim i osjetila da je moja uloga bila da dovršim ono što Daniel nije mogao nastaviti. Donijela sam u The Dandelion neke čarobnjačke trikove i remiksirala neke od pjesama, ali još uvijek osjećam da je zapis Dannyjeva ideja, dok je moja samo izvedba“, izjavila je prošlog mjeseca Natalie de Silver u intervjuu za grčki portal Ypogeio.

The Dandelion u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Za Wikipediju su tu stvari puno egzaktnije, jer se spominje Danielova promjena spola, teza koju Natalie de Silver u potpunosti odbacuje, te je u istom intervjuu tvrdila da je čak pokušala kontaktirati osobu na spomenutoj društvenoj internetskoj enciklopediji kako bi taj podatak bio izmjenjen. Time je taj misterij prepušten oku i uhu slušatelja, jer rijetke su takve situacije s koje god strane se gledalo. Naći tako srodnu dušu koja je uz to i gitaristički kompetentna njegovom izričaju, a što je pošlo za rukom Danielu Poulteru nevjerojatna je priča. S druge strane, ako je Wikipedia u pravu (a dobro znamo da nije baš uvijek) glazbena karijera te osobe koja je podijeljena na dva potpuno drugačije senzibilizirana razdoblja jest podvig sam za sebe i zaziva na pozornije praćenje.

Natalie de Silver sinoć je na pozornici KSET-a bila uistinu karizmatično biće koje je, ne samo vokalom i gitarističkom izvrsnošću, već i svakom svojom senzibilnom gestom duboko proživljavala glazbu. U pratnji klavijaturistice, basistice i bubnjara ‘vozila’ je publiku pop noir cestom šezdesetih, ponekad u stilu jedne Lane Del Rey, no stvari su često presijecali pshiodelični izleti čiji je ugođaj pojačavalo klavijaturističino sviranje theremina.

The Dandelion u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

The Dandelion su stara (glazbena) slika, ali s novim okvirima. Sanjivost vokala bila je živahna, nimalo pospana, a dodatno je ugođaj pojačavala i odjevna decentnost ženskog dijela sastava koja kao da je oživljavala estetiku filmova Davida Lyncha.

Koncert je započeo s „Garden Of Yhi“, pjesmom koja otvara recentni ovogodišnji album „Old Habits & New Ways Of The Dandelion“, kojeg u vinilnom obliku nažalost nije bilo u prodaji u KSET-u, jer je posljednji primjerak prodan na prijašnjem nastupu trenutne europske turneje. Slijedila je „In the Shadow Of Light“ s debitantskog Natalieinog prethodnika, potom opet nova „El Poncho Rojo“ i zatim „Pleiadian Love Vibration“ koju je na nastupnom im albumu pjevao Daniel Poulter.

The Dandelion u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Najbolji moment zauzeo je središnji dio koncerta i blok pjesama „Who May Have Found God“ i frenzična, produžena, izvedba pjesme „Incognito“ u kojoj se KSET zatresao od zvučnog dvoboja theremina i električne gitare. The Dandelion su svoje čini još jednom uspješno bacili na kraju s „Garden Witchcraft“ i „So What Do You Think Of Space?“, a karizmatičnost Natalie de Silver očitovala se i kasnije kad su je okružili oni oduševljeni sinoćnjim koncertom. Kako bi The Dandelion zvučali s Danielom Poulterom teško je reći, jer taj sastav kao da je stvoren da bi bio produžena ruka senzibiliteta njegove nasljednice za mikrofonom. U konačnici, Natalie de Silver je sinoć očarala, a predznak njene i Poulterove zajedničke misterije samo je nešto što je išlo tome u prilog. Uostalom, ne vjerujte svemu što piše na internetu. Glazba nekad nosi sve odgovore. The Dandelion su lijep primjer toga.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh