Odličan koncert škotskih punk legendi The Exploited održan je jučer u dupkom punom Vintage Industrial Baru u Zagrebu.
Nastup duži od dva sata pohodili su pripadnici svih generacija punkera što nedvojbeno ukazuje na kultni status The Exploiteda koji uživaju još od svog prvog albuma objavljenog 1981. godine. Radi se o grupi koja je sa sloganom “punk’s not dead”, nakon posrnulih Sex Pistolsa i Clasha, skupa s Dead Kennedysima i UK Subsima udahnula novi život u žanr koji su mnogi zlurado proglasili mrtvim. The Exploited je nastupio u sastavu Wullie Buchan na bubnjevima, Irish Rob na bas gitari, Matt McGuire na gitari i Wattie Buchan na vokalu.
S prvim taktovima “Let’s Start a War (Said Maggie One Day)”, The Exploited su postavili energetski intenzitet vrlo visoko na ljestvicu s koje su se oscilacije događale samo prema jačem. Uslijedile su “Fightback”, “Dogs of War” i “Massacre” nakon kojih je postalo jasno da je pjevač Wattie Buchan, bivši vojnik koji će za 10 dana proslaviti 59. rođendan, u odličnoj formi, iako je lani na pozornici doživio srčani udar. Kako je koncert odmicao interakcija s fanovima bivala je sve snažnija, tako je u početku sramežljivo skakanje s pozornice nakon “Noize Annoys” i “Never Sell Out” na “Troops of Tomorrow” postalo masovno, a skakačima se pridružio i nježniji spol punk orijentacije.
Zahvaljujući svojem energičnom izričaju i jednostavnim te izravnim tekstovima pjesama The Exploited imaju veliki broj poklonika, ali spadaju u malobrojne koje slava nije udaljila od publike i pretvorila u karikature vlastite ideologije skrivene iza živog zida tjelohranitelja. U 37 godina postojanja ostali su dosljedni što njihovi obožavatelji cijene i redovito nagrađuju odličnom atmosferom na koncertima.
Nastup je nastavljen s “I Believe in Anarchy”, a “poluđenu” publiku više ništa nije moglo obuzdati. Divljanje, kaos i opća euforija samo su se pojačali u nastavku kada su uslijedili hitovi poput “Holiday in the Sun”, “Beat the Bastards”, “Fuck the System”, “Army Life” i “Fuck the USA”, nakon koje je završen službeni dio koncerta, iako je i svima bilo jasno da će nabrijani Škoti žestoko zaigrati i u produžecima.
Bis je započeo sa “Sex and Violence”, koju su izveli potpuno stopljeni s publikom koja je zaposjela čitavu pozornicu. Bila je to prava esencija čistog uličnog punka provedena u stvarnost, pokreta koji negira sve klasne razlike između izvođača i publike. Koncert se, doduše, nastavio kada je Wattie Buchan poručio da svi moraju sići sa stagea ako žele čuti još koju pjesmu. Za nagradu publika je dobila vrhunac na kraju koncerta s “Punk’s Not Dead” i “Was it Me”. Jedina zamjerka bio je nedovoljno jasan zvuk što na koncu nije bitno utjecalo na cjelokupni dojam sjajnog koncerta.
Spomenimo da je kao predgrupa nastupila austrijska thrash metal grupa Red Code. Osim distorziranih gitara u dobrano spuštenom štimu, povremeno su se probijale vokalne frazetine u stilu Jamesa Hatfielda i Maxa Calavere, a od bubnjeva čulo se samo neko pozadinsko tupkanje. Iako uvježban, ovaj bend sačinjen od sredovječnih glazbenika bi ozbiljno trebao razmisliti o svrsi svoga postojanja ako imaju namjeru nastavit se baviti glazbom.