The Last Shadow Puppets ‘Everything You’ve Come To Expect’ – Očekujte (ne)očekivano

Odgovor na pitanje je li ‘Everything You’ve Come To Expect’ sve ono što ste očekivali ovisi o tome jeste li očekivali zvuk sličniji prvijencu The Last Shadow Puppetsa ili nastavak radova na teritoriju zadnjeg stajališta Turnerove glavne atrakcije Arctic Monkeys.

The Last Shadow Puppets 'Everything You’ve Come To Expect'
The Last Shadow Puppets ‘Everything You’ve Come To Expect’

Prvi album The Last Shadow Puppets, “The Age of the Understatement”, Alex Turner i Miles Kane objavili su 2008. u Alexovoj pauzi između albuma “Favourite Worst Nightmare” i “Humbug” Arctic Monkeysa, i činilo se kako će u slučaju Puppetsa riječ biti o projektu u kojemu bi Turner mogao istraživati glazbene interese više ukorijenjene u pop prošlosti nego što je to činio u Monkeysima. “The Age of Understatement” posebno je tako crpio s vrela popularne glazbe šezdesetih, a prvenstveno Scotta Walkera. Bio je to vrlo ugodan retro pop album.

No, kako ponekad bude u karijerama onih koji stvaraju glazbu u više projekata, dogodilo se to da je glazba Arctic Monkeysa na nadolazećim albumima “Suck It and See”, a pogotovo “AM”, također zagrabila u vrelo s kojega se napajao prvijenac Shadow Puppetsa pa je za njihov novi album trebalo proći dugih osam godina. A zatim se dogodilo i to da taj album i zvuči kao kompilacija outtakeova sa posljednjeg albuma Artic Monkeysa.

Naravno, to nije ništa loše, budući da će “AM” sasvim sigurno ostati zapamćen kao jedan od ključnih, ako ne i najključniji album ovog desetljeća. U usporedbi s njim “Everything You’ve Come To Expect” je vidno djelo jednog side-projecta frontmena možda najpopularnijeg benda današnjice. No, zasebno gledajući, riječ je o skupini vrlo dobrih i odličnih pjesama, hitova nedostižnih mnogima nedostojnih Turnerove slave.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=IamcaGta7hY[/youtube]

Cijelu priču najavila je “Bad Habits”, glasna i mračna hitčina sa nabrijanim gudačima i pomalo psihotične atmosfere, nešto sasvim različito od onoga što su očekivali oni koji su Puppetse pamtili po pjesmama poput “Standing Next To Me”. Uslijedili su spotovi i za naslovnu pjesmu, te za “Aviation”, koja otvara album i malo više zvukom priziva atmosferu prvijenca. Taj ugođaj još više je prisutan i na nekim drugim mjestima na albumu, poput primjerice “Sweet Dreams, TN” koja je u glazbenom rodu s Orbisonovom “Running Scared”. Ali uglavnom prevladavaju zvuk i tekstovi nalik onima s posljednjeg albuma Arctic Monkeysa.

Seksualnost se cijedi iz svake pore ovoga albuma, on zavodi samouvjereno i izravno poput rock zvijezde koja dobiva sve što želi. No, taj je pristup odbio mnoge još i prije nego je album službeno objavljen. Turner i Kane krenuli su u anti-kampanju upravo sa tim stavom bahatih i hiperseksualiziranih rock alfa mužjaka, na intervjuima se pojavljujući besprijekorno odjeveni, ali mamurni ili pijani, a posebna se hajka digla kada je za vrijeme jednog takvog intervjua Kane pokušao i seljački bariti novinarku. Sve je rezultiralo time da su mediji bili spremni dočekati ovaj album na nož, nepravedno oštri prema pjesmama više zbog pretjeranog isfura “zločestih momaka” nego zbog kolekcije pjesama kao takve.

Daleko od toga da je riječ o albumu godine, ali u svojim najboljim trenucima, pogotovo u prvoj polovici, ova ploča donosi sasvim pristojan broj hitova (uz spomenute singlove svakako treba izdvojiti i “Miracle Aligner”, a ni “Dracula Teeth” nije za baciti) koji bi trebali zadržati interes publike za ovaj projekt. No, za dobro Shadow Puppetsa, Turner se mora ipak više udaljiti od teritorija na kojemu djeluje sa Arctic Monkeys.

Ocjena: 7/10

(Domino / Dancing Bear, 2016.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh