Na europskoj turneji promocije albuma ‘New Moon’ bend je zagrebački koncert odsvirao u noći punog mjeseca.
Kako se poput mojih omiljenih pankera Atheist Rapa nisu mogli zahvaliti publici na tome što ih je došlo “više od 500”, The Men nisu trošili energiju na riječi koje bi išle dalje od “thank you”, tu su ionako bili zbog svojih djela. Inicijacija je krenula s bluesom utopljenim u noise, a Kevin, Ben, Rich, Nick i Mark počeli su dobivati uloge u mojoj vlastitoj verziji “Ljeta kada je ubijao Sam”.
Napetost početka koncerta, novi grad, novi ljudi i stari klub raspršila je već druga furiozna pankerska na kojoj se publika mogla dobro ugrijati i rasplesati – ako je to htjela. Svi osim bubnjara Nicka u bendu pjevaju što je više nego kaotično za pratiti ako vas ponese ritam i noise, a da je koncert bio glasan potvrđuje poprilično zujanje u ušima do duboko u noć.
Druga pjesma pretvorila se u treću, u transu svirke Ben, Nick i Mark napravili su moshing među sobom, s tim da se štrkljavi Nick popiknuo preko jednog kabla, no energija kojom se taj dečko/muškarac baca u zrak nije mu dozvolila da se cijeli prospe. S obzirom na to da sami ne najavljuju svoje pjesme, ne dižu set liste na blog, a niti tekstovi pjesama im baš nisu dostupni bilo u pisanoj, bilo u otpjevanoj verziji moj lucky guess je da je četvrta odsvirana pjesma bila “Animal”.
Spuštanje pulsa, nakon dvadesetak maničnih minuta The Men su napravili s “I Saw Her Face”. Malom odmoru u zoni nečeg poznatog, slijedilo je ponovno brzo plivanje kroz pet, kako žanrovski, tako i emotivno neujednačenih pjesama koje su prizivale grunge i rock prizore sa Zapadne obale prije nego hladno i njujorški rock, punk i indie kakva je primjerice “Electric”.
Za prvo slušanje uživo The Men su više nego otkriće. Nakon što su djelomično predstavili “New Moon” i prošarali “Leaving Home” i “Open Your Heart” zasvirali su dvije mantričke u stilu Doorsa i Zeppelina i odjednom je Močvara odjeknula svojim istinskim psihodeličnim potencijalom. Kako i sam njihov izdavač Sacred Bones Records u svom logu priziva spiritualnu snagu tako su i The Men “muški” uronili u svijesti prisutnih svirački manje zahtjevnim, ali emotivno vrlo upečatljivim potezom. U still life-u bila bi to fotka sitnih kapljica znoja koje lete s kose na crnosivu pozadinu kroz mliječnu svjetlosti reflektora.
Za Amere još jedan iznenađujući potez bio je izlazak na bis… s najavom. Ben je pristojno izašao i rekao kako mu je drago da smo sretni njihovim nastupom i kako će uskoro ponovo doći na pozornicu. Odsvirali su još dvije pankerske u kojima se nažalost kao i ranije tekst mogao samo čuti, ali ne i prepoznati. Ali nema veze, za sobom su ostavili sretnu, razgaljenu publiku.
Neki od komentara na internetu ovaj bend su obilježili kao anti-hipsterski što bi po svemu moralo privući hipstere na ogled, no taj modus vivendi za domaće hipstere ili nije na snazi ili niti online boemi nisu imuni na kraj mjeseca i Veliki tjedan. Kako god bilo u Zagrebu, Sava nosi The Men u Beograd, a od tamo će Dunavom do Salonikia u Grčkoj – blago njima!
Opisa post koncertnog iskustva – dijeljenja iskustava s članovima benda u ovoj epizodi nema, ali zato što su momci u svima prisutnima uspjeli posijati barem malo glazbene, a možda i neke druge zaljubljenosti, susret u Zagrebu valjda neće biti posljednji.